Ivan Ivić
Coaticum, stupanj 2B
2013/2014/2.
Kvalitetno vrijeme između želja i mogućnosti
Nije mi lako naći kvalitetno vrijeme sa svojoj obitelji jer živimo po svim dijelovima Mađarske. Rođen sam u Debrecenu i roditelji mi još uvijek zive tamo te također imam rođake u drugim gradovima i selima. S 18 sam se godina preselio u Budimpeštu i tamo sam pohađao fakultet. Na početku sam se vraćao u Debrecen barem za svaki drugi vikend pa onda su posjeti postali sve rjeđe i rjeđe. Naravno, svaki put idemo u posjet k mojoj baki (ili onda dolazi k nama). To nam je jedna od rijetkih mogućnosti kad zajedno možemo provoditi kvalitetno vrijeme. Obično jedemo zajedno pa još puno razgovaramo o svemu što god želimo.
Sa svojom drugom bakom viđamo se još rjeđe. Ona živi u jednom selu u istočnom dijelu Mađarske. Uvijek kaže da joj je drago da može živjeti sama i ne želi se preseliti te ne bi mogla živjeti u nekom gradu.
Meni je žao što nemamo više prilika jer mi je važno obitelj i vrijeme s obitelji. U tom mi je smislu još teže ovdje u Zagrebu jer naravno ne idem kući baš često (recimo jedanput mjesečno). Ipak se ne mogu žaliti jer znam da je svojim prijateljima iz Južne Amerike još puno teže, njima traje putovanje strašno dugo i košta čitavo bogatstvo.
S druge strane ne bih živio sa svojim roditeljima (tipa u jednom stanu ili jednoj kući) iako bi to imalo nekoliko prednosti. Naviknut sam na svoju „slobodu“, ne bih svaki put ispričao gdje i s kim sam bio, iako to nije nikakva tajna. Samo mi je majka malo znatiželjna.