Iskustvo o hrvatskim filmovima
Što se tiče hrvatskih filmova, nemam puno iskustva. Nema puno Mađara koji govore hrvatski pa nisu ovi filmovi poznati kod nas. Ponekad nisu poznati ni među Mađarima s hrvatskom podrijetlom.
Ako je riječ o cijeloj regiji (i ne samo o Hrvatskoj), možda je jedina iznimka Emir Kusturica kojeg znamo zbog filma "Crna mačka beli mačor". Svjestan sam da je on kontroverzan redatelj (iz političkih razloga) i puno ga ljudi uopće ne voli, ipak mi je bilo njegovo djelovanje prvi dojam o životu u bivšoj Jugoslaviji.
Međutim, jako mi se svidio taj novi hrvatski film "Svećenikova djeca" koji smo gledali prošlog semestra na Croaticumu. Ovaj film je istovremeno smiješan i zanimljiv - barem na početku. Ta komedija malo kasnije postaje tragedija ili bolje rečeno nekakva tragikomedija. Na kraju smo mogli razmišljati o velikim pitanjima života na ovom svijetu (kao na primjer važnost i položaj katoličke crkve, religije te javni moral). Dugo smo razgovarali o tim stvarima i to mi pokazuje da je film odličan.
Prošlog je semestra naš Ivan sadržio prezentaciju o hrvatskim filmovima. Otada bih htio pogledati film "Tko pjeva zlo ne misli". Isto sam čuo dobre kritike o filmu "Sonja i bik" koji - kakvo iznenađenje - nisam vidio.
Hrvati mi kažu da trebam znati puno o hrvatskoj povijesti i kulturi da bih mogao razumijeti ove filmove. Meni je drago da nakon što razgovaramo o tim stvarima već priznaju da znam dovoljno. Naravno, bilo bi dobro još bolje govoriti hrvatski jezik da bih razumio što više, ali ne mogu uvijek čekati i očekivati nešto. Jednostavno moram početi.