Interpretacija kratke priče Roberta Perišića
Priča je o mladom paru, Filipu i Aneli koji žive zajedno u stanu negdje u Zagrebu. Možemo vidjeti već na početku da oni nisu baš bogati i nemaju puno novca. Malo su jednostavni ljudi ali vole jednog drugoga, to se vidi. Oni su se sreli s muškarcem koji traži žene i muškarce za američku tvrtku. Sastanak nije prošlo dobro, nisu dobili posao, i još smo saznali da su oni iz Hercegovine i da je Anela muslimanka. Oni su „hercegovački andergrand" a zato neće dobiti nikakav posao lagano u gradu. Oni su bili tužni a zato su odlučili da će ići u Super-Konzum na šoping. Oni natrpe kolicu s puno roba ali na kraju nisu kupili ni jednu stvar, samo su tamo ostavili kolicu.
Mislim da tema je danas jako popularan. Dva čovjeka koji su došli iz malog grada u veliki da pronađu svoju sreću i koji mogu računati samo na jednog drugoga. Kad čitam ove redove uvijek mislim na to da se nadam da moj život nikad neće biti takav. Ima malo melankoličan i za mene apokaliptičan osjećaj. Oni žive tako da im sve je svejedno. To mi se sviđa kako nam pisac pokazuje ovaj stil života ali je u isto vrijeme zastrašujuće. Ne sviđa mi se naprimjer jezik, koji oni koriste kad razgovaraju, osobito s tim muškarcem. Zvuči jako nepristojno za moje uši. Sviđa mi se taj dio o šopingu jer pokazuje beznađe mlada para.
Ja obično ne čitam suvremene mađarske knjige, a zato ne znam imamo li slične propovijetke ili ne. Vjerojatno imamo, ali znam, naprimjer, što je u Finskoj jako popularna tema. Mađari radije naprave filmove o toj temi. Znam nekoliko suvremenih filmova, koje ima u siromašne mlade ljude u centru i film prati njihov kaotičan ili tragikomičan život.