Skipping the queue line

“IL TEMPO É ORO!„ “Vrijeme je zlato„, tako mi kažemo u Italiji , a to je postao i način života. U današnjem užurbanom svijetu svaki je trenutak je važan- vrijeme je vrijedno, zato ga trebamo cijeniti i znati kako ga iskoristiti na dobar način. Ponekad na tr kraju tjedna se čudimo se kako dani brzo prolaze. “ Kako godine brzo lete!„ tko to nije rekao ili pomislio barem jednom?! Istina je.

Preko dana imamo puno obaveza, zbog toga organizacija je jako važna. Čekanje i gužva čine nas čine nas čine nervozni, a ponekad i bezobrazni iako ne bi htjeli biti.

Trudnice, majke s djecom, invalidi trebaju imati prednost na svakome mjestu na kojem se čeka… pa zašto? Nisu li i oni ljudi kao i svi ostali? Dan trate 24 sata za svakoga, prema tome zast zbog čega bi oni trebali biti “posebni„ i proći preko reda ako nije hitno ili potrebno? Uvjek se govori da imamo svi ista prava, da smo svi isti i bez razlika, a onda moramo diskutirati o ovakvim situacijama –

Pravila su ista za sve. Organizacija, u tome je . Prolaženje preko reda nepristojno je i neprihvatljivo, a i stvara neugodne situacije koje uopće nisu potrebne –

Nije u redu da neki ljudi traže veća prava za sebe i da očekuju od drugih da dulje čekaju očekuju od drugih da dulje čekaju kako si oni ne bi morali čekati –

Prema tome, bilo gdje da se nalaziš i bilo bilo koje da ti je ime, pa makar i XXX Obama bilo kako da se zoveš, pa makar i Obama, uzmi svoj broj, sjedni na stolicu i strpljivo čekaj dok ne dođeš NA red!!! bez Mir s vama.