Ana Ivić 3A, 2. esej
„GROZNA NAVIKA ZVANA KAŠNJENJE“
Svako ima neke loše navike koje bi mogle upropastiti život kao što je kašnjenje, za koje bi se moglo reći da je sebično, nimalo produktivno i što donosi trošenje tuđeg vremena. Kašnjenje je vrlo ružna navika koja opisuje neodgovornu osobu. Osim to sto uznemiruje ljude druge ljude, stvara i stres onome tko kasni. To znaći da kao i svaka druga loša navika ostavlja i jako loš dojam na drugima.
Ljudi koji uvijek kasne su „ljene“ i neorganizirane osobe koje ostave sve za zadnju minutu, jer smatraju da je sutra najbolje vrijeme za obavljanje obaveza. Mogli bi reći da su to oni koji žive na „last minute“.
Vrlo je teško sebe nas.
Kašnjenjem dajemo dojam da ne cjenimo tuđe vrijeme i opisuje takvu osobu kao neozbiljnu u koju se ne može imati povjerenja i na koju se čak ni nemože ni računati. Nitko nije toliko važan da mu se može oprostiti konstantno kašnjenje.
Ja inače nisam osoba koja voli ili ima naviku kasniti. Ne volim čekati druge koje kasne to rade a i nemam previše strpljenja jer mislim da je vrijeme vrlo važno. Međutim, ponekad se zna isto dogoditi i meni iako vrlo rijetko. I kad već kasnim samo nekoliko minuta se osjećam loše i odmah javim osobi da ću malo zakasniti i objasnim razlog, ispričavajući se. Volim dolaziti na vrijeme pa čak i uraniti, pogotovo kada je dogovor važan, može se čak i malo pričekati. Samo kada sam pozvana na tul neki tulum sa prijateljima, to znači kada sastanak nije formalan, i ne očekuje se točnost u dolasku, a i ja se ne volim pojaviti prva pa stižem uvijek kad je tulum već započeo.
U Italiji se kašnjenju ne pridaje velika pažnja. Što više, ljudi koji kasne smatraju se pozitiviji pozitivniji i efikasni a oni koji uvijek dolaze na vrijeme opisuju se kao negativniji i pod stresom. Ljudi koji se u svakodnevnom boje da neče stići na sve i na sastanak se uvijek pojave na vrijeme ili čak dodu ranije po mišljenju psihologa su anksiozni i zabrinuti. Suprotno, kasnitelj je u svom životu opušteniji i ne brine se za vrijeme. Italija je poznata kao zemlja kašnjenja. To se ne tiće s samo ljudi nego i za sve ostale sfere života, a i kriza je sve usporila pa se ne treba čuditi zašto Talijani imaju takvo mišljenje.
Ja mislim da u većinu slučaja slučajeva ljudi kasne jer misle da mogu stići sve, no nemaju nažalost unutarnji osjećaj za vrijeme pa ne mogu procijeniti koliko je vremena prošlo ili koliko će im vremena trebati obaviti neki posao. Obzirom da živimo u 21. stoljeću i tehnologija je dan danas svugdje, postoje pametni telefoni i satovi. Konstantno kasnjenje ne bi smjelo uopće postojati. Kašnjenje prema tome može biti samo naša odluka.
"Tko planira, taj profitira i ne kasni"