Interpretacija kratke priče Roberta Perišića "Šoping"
"Šoping" je jedna priča zbirke Roberta Perišića "Užas i veliki troškovi". Obljavljena je 2002. godine i smjestila ga je u sam vrh domaće proze, a i čitateljstvo je bilo sve zadovoljnije.
Likovi priče "Šoping" se zovu Anela (Anči) i Filip. Ona ga je zvala svakako, a najčešće Fićo. On Hercegovac, ona takoder s muslimanskim imenom . Oboje su iz Mostara, ali žive već dugo u Zagrebu.
U priči je spomenut još jedan lik, Skrija, tip iz kvarta , distributer, pun love koji predstavlja jednu američku tvrtku koja je tražila i muškarce i žene. Nosi odijelo, kravatu i dužu kosu. lako bi se moglo reći da je važan covjek. u priči nije glavni i nakratko se priča o njemu .
Anela i Filip imaju stari Mercedes, takozvani "merdžo". Siromašni su i, iako su svjesni toga, oni to ne žele prihvatiti . Najdraža im je zabava "trpanje kolica" u tom super Superkonzumu. Ali ta njihova zabava je malo neobična.
Priča počinje u njihovom stanu, atmosfera je opuštena, Anela i Filip su navodno par i žive zajedno. Razgovaraju kako nemaju više namirnica u kući, iako su nedavno bili u "šoping". Nakon toga se nadu za neki poslovni razgovor s jednim tipom iz kvarta (Skrija, distributer) u kafiću. Nije dobro završilo. Tip se ustao i otišao.
Prava priča ustvari počinje kada Anela i Filip odluče ići u Superkonzum u šoping (odavde naslov priče). Ondje počinju trpati u kolica što god im padne pod ruku. Zabavno im je. Dok šopingiraju počinje i muzika, tako da se kreću uz ritam glazbe. Police se prazne, a njihova kolica su sve punija i punija. Nitko ne obraća pažnju na njih. lzgleda sve najnormalnije. Uzimaju ono što im je potrebno, a i ono što im nije zaista potrebno, kao što su dječije pelene ( a oni nisu imali djece). Kolica su natrpana, kao i uvjek, do vrha.
Ali, Anela i Filip nikada neće stići do blagajne. Ostavili bi pretrpana kolica tamo, ispod polica. udaljivši se bez osvrtanja, kao i uvjek.
Priča "Šoping" svidjela mi se zbog stila pisanja koji se koristi jer se u istoj priči nalaze razgovorni i kniževni izrazi. Ima puno kolokvijalizama, vulgarizama, žargonizama izmedu likova (npr. tak-tak, masa, dus, ko, al, kak, fakat, di ćemo, ajmo itd.) i nasuprot tome formalnih rečenica koji prikazuju da je priča napisana na inteligentan način. Završetak je bio potpuno neočekivan, Anela i Filip su otišli i ništa nisu kupili, kao da je to nešto najnormalnije na svijetu, ostvavivši kolica tamo, u tom Superkonzumu. Odličan kraj. Nisam se nadala toga.
Nasuprot tome, početni dio mi je bio malo čudan jer mislim da nema nikakve veze s naslovom i cijelom pričom.