Healthcare in my country

Zdravstveni sustav u Italiji nije loše, ali naravno svi Talijani misle da bi mogao biti bolji – nekad nismo zadovoljni, ali na kraju znamo da u mnogim drugim zemljima situacija je jako lošija (čak i u Americi, naša „junakinja“!). Svi radnici imaju obvezno, službeno zdravstveno osiguranje, koje mogu integrirati putem drugog, fakultativnog privatnog osiguranja. Lijekova mogu se dobivati na recept (pa ne plaćamo, ili plaćamo manje) ili bez recepta (pa plaćamo cijelu cjenu): ako su baš potrebni lijekovi, dobivaju se uvijek na recept i su besplatni.

Sustav javnih bolnica dosta dobro funkionira i jako je jeftiniji: u stvarnosti, naručiti pretrage nije uvijek lako i ponekad treba dugo čekati, ali samo u većim gradovima. U svakim regijama postoje brojni privatni poliklinici, u kojima ljudi idu zbog posebnih bolesti ili ako moraju jako brzo riješiti neki problem: nažalost, dosta su skuplje, ali ne dramatično. U mojem slučaju, kad mislim na talijansku zdravstvenu situaciju, baš smo sretni, jer svi Talijani imaju pristup zdravstvenom sustavu: korisnici su uglavnom zadovoljni ali, s druge strane, stari ljudi su počeli imati više i više problema s tim sustavom, jer postoje više staraca nego bolnika – jedna posljedica moderne ekonomije i modernog društva. Što se čini organizacija zdravstvenih skrba, situacija nije jednaka u svim djelima Italije: ljudi u južnoj Italiji imaju težih problema nego ljudi u srednjoj ili sjevernoj Italiji, zbog različitih ekonomskih i političkih razloga. Glavni problem ju broj struktura za obične pretrage (vađenje krvi, snimanje pluća za sportaše i slično) te, kako sam veća pisala, mjesto – i novac! – za „novi“ stari ljudi.