Economic situation in my country

 EKONOMSKA SITUACIJA U MOJOJ ZEMLJI

Moja je zemlja bila jako pogođena ekonomskom krizom, možda čak i više nego neke druge zemlje u Europi jer naša je situacija već bila “neoptimalna” prije 2001. godine, kad je kriza počela u SAD-u i na cijelom svijetu. Prosječni životni standard je pao (ponekad dramatično) i svi znamo da moramo stezati remen, da se ne više može trošiti novac u neosnovne stvari i tako dalje. Sretno u Italiji postoje dugotrajna tradicija štednje pa je pa je vjerojatno ova tradicija koja će nas moći spasiti; roditelji obično štede novac za svoje sinove, za njihove studije, kupuju im kuću te ih pomaže na svim načina. Nažalost što se tiče broj siromašnih i bogatih, situacija nije balansirana, ima puno siromašnih ljudi koji su sve više i više siromašniji, te malo bogatih ljudi koji su sve više i više bogatiji. Sa druge strane, srednja se klasa jako smanjivala u zadnjim godinama. Država nije nikada definirala količinu prosječne plače; u novinama se uvijek govori o “1000 E mjesečno” a nema državnih pravila. Uopče plaće u javnom sektoru su niske no zaposlenici osječaju više sigurnosti već. U privatnom sektoru plaće mogu biti jako više, no stalno se mjenjaju pa zbog toga se zaposlenici uglavnom osjećaju nesigurniji. Postotak nezaposlenosti među mladima je golema: oko 42% nijh ne radi ( postotak uključuje i onih koji su samo studenti a ne samo pravih “NEET”). Postotak prosječne nezaposlenosti je oko 13%. Sustav socijalne pomoći postoje i manje-više dobro funkcionira, ali mijenja se u svakim regijama; uglavnom, država daje novac brojnim obiteljima i nezaposlenicima te pruža pomoć siromašnim ljudima ne bi li kupili kuću i hranu i platili školske knjige za svoju djecu.