Technology - its advantages and disadvantages

 Što mislite o inicijativama kao što su „Dan bez automobila“, „Isključeni dan“ (dan bez tehnologije) i sličnima?

Kako bi bio jedan dan bez automobila, ili nekakvih tehnologija koji su u današnje vrijeme najkorišteniji i najpotrebniji dijelovi života? To sam se pitala svaki put kad sam shvatila da obično i skoro po cijeli dan koristim barem jedan od tehnoloških naprava, poput mobitela, interneta, laptopa i svih kućanskih uređaja. Ali najstrašnije je koliko sam ovisna o mobitelu i internetu. Razmišljala sam kakav je moj tipičan dan. Ujutro se probudim uvijek s budilicom mobitela. Nakon toga gledam vremensku prognozu putem mobitela. Vozim se autom i tjekom puta od kuće do fakulteta već sam gledala ako su došli važni mejlovi ili poruke od obitelji, prijatelja itd. I to je samo prvi put u danu da provjerim elektroničku poštu i komunikaciju preko mobitela. Tjekom dana to se ponovi barem deset puta. Naravno ne računamo koliko vremena provodim ili gubim zbog mobitela za svakodnevnu organizaciju komunikacije s dečkom i s prijateljima, koja obično nije usmena nego samo pismena. U svakom trenutku u kojem moram čekati ili prije spavanja ili kad imam malo slobodnog vremena, služim se internetom mobitela za tražiti neke obavijesti o dnevnim događajima, ili o nekim proizvodima o kojima treba znati nešto ili samo za zabavu. Zanimljivo je da, kad sam u tramvaju na putu prema kući, ljudi, osobito mladi ljudi, ne gledaju kroz prozor što se događa oko njih čekajući da njihova stanica dođe, nego stalno gledaju na mobitelu. Sad zbog Vibera, Whatsappa, Skypea i svih sličnih aplikacija, možemo slati toliko poruka koliko hoćemo. To izgleda kao pozitivna stvar jer je dovoljno platiti uslugu interneta i nakon toga imamo besplatno poruke i mejlove koliko hoćemo. Ali što nije tako pozitivno je da provodimo većinu vremena s licem na mobitelu, ili na loptopu. I naročito komunikacija je postala skoro potpuno virtualna. Koliko puta sam sjedila s dečkom, s prijateljima, ili kolegama i svi smo imali mobitel u rukama ili na stolu, uvijek spreman za korištenje ili čak nema razgovora jer svi su koncentrirani gledati svoj mobitel. U ovim trenutcima uvijek mislim da to je previše i sigurno je moguće živjeti bez tehnologija ili barem smanjiti njihovu upotrebu. Osobito u ovim situacijama kad smo u društvu i možemo komunikatirati s riječima pokasujući naše uzbuđenja i osječaja. Mislim da s ovim tehnološkim bombardiranjem smo zaboravili što znači živjeti u društvu. Sve radimo preko interneta, razgovaramo preko poruka, radimo preko interneta s kuće, kupimo putem interneta s kuće, igramo igrice putem interneta itd. To znaći da se ljudi više i više odvoje iz vanjskog svijeta. Dakle nije baš loša ideja ako ima nekakvih inicijativa kao naprimjer„Dan bez tehnologija“ jer danas ljudi previše koriste tehnologije, i kad ne treba. U ovom danu ljudi moraju zaboraviti mobitel, računalo, laptop , ne služe se njima po cijeli dan i razgovarati s prijateljima ispred kave u kafiću, igrati se loptom vani u parku, ili ići u kupovinu s prijateljicima u trgovačkom centru. Ukratko za jedan dan imati pravu kominikaciju s ljudima. Ali ta pobuda ne mora biti samo javna organizacija, to mora biti i individualan i osoban stav.