Reading situation in my country

Kakva je situacija čitanja u svojoj zemlji

Prema izvještaju o statistici i promociji čitanja u Italiji, u ožujku 2013. , jasno je da više od polovice talijana nikad ne čita knjige. Nažalost situacija u Italiji nije pozitivna. Samo 46% talijana je tvrdilo da je čitalo barem jednu knjigu u godini dana. Podatak je jako manji od podataka drugih zemalja: 61.4% španjolaca, 70% francuza, 72% amerikanaca i 82% njemaca. Ali među ovim ljudima koji čitaju su i ljudi koji su čitali samo jednu knjigu za dvanaest mjeseci i to nije dovoljno da možemo smatrati ove ljude kao čitatelje. Dakle, ako maknemo 20.7% talijana koji čitaju manje od tri knjige u godini dan, ostaje samo 18.4% ljudi koji čitaju od četiri do jedanaest knjiga u godini dana. Osim toga, u Italiji više nego u drugim industrijskim državama, se održava neslaganje između rasti pismenosti i stope čitanja u slobodno vrijeme. To znači da od nekoliko desetak godina rast obrazovanja i rast čitanja idu različitom brzinom.Od 1965. do 1988. godine je bio porast školovanja i istovremeno dosljedan porast čitanja.Naprotiv, od 1995. godine do danas, broj diplomiranih ljudi se povećao( od 11.4% do 34.3%), ali se broj čitatelja slabo povećao (od 39.1% do 46%). U školama ima puno promocije čitanja, ali osobito su prigodne promocije organizirane zbog marljivosti strasti, zanosa pojedinih upravitelja, učitelja i roditelja. Oni se trude da se u školima mogu imati knjižnice, u kojoj se učenici mogu interesirati o čitanju i u slobodno vrijeme, ne samo za obrazovanje, i promiču aktivnosti vezane s čitanjem. To znači da u Italiji ne postoji sustavno koordinirano djelovanje na nacionalnoj razini. Postoji puno promocija čitanja u školima, ali to ne se događa u svakoj školi s uvjerenjem i djelovanjem. U nastavku ćemo navesti neke primjere o promociji čitanja: na kraju rujna, blagdan čitača u kojem se svečano otvaraju aktivnosti čitanja;u listopadu, blagdan knjižnica, u kojem se predstavljaju knjižnice i sve aktivnosti povezane s njima; u prosincu, kampanja promocije kupovane u knjižari za školske knjižnice; 20. ožujka, svjetski dan UNESCO poezija s čitanjem u razredu i u knjižnici; 23. travnja, svjetski dan UNESCO knjiga i autorskih prava u kojem se promovira čitanje, kao na primjer “dan bez udžbenika”,samo za osobno čitanje; natječaj “sognalibro”, koji predviđa stvaranje logo i slogan školske knjižnice;”ora del racconto”, u kojem se čita knjige; radionice za rekonstrukciju knjiga;”libri in film”, to jest filmovi na temelju knjiga s dosljednim čitanjem;Turniri čitanja; sajam knjige. Mislim da u Italiji trebamo da ove promocije na teritorijalnoj i lokalnoj razini postanu nacionalne. Država mora poticati čitanje kao važan dio obrazovanja i pomoći školama da se to može događati i unutar obiteljskog odgoja.