Life experiences of a person with special needs

Poznajte li neku osobu s posebnim potrebama i znate li nešto o njezin životnim iskustvima?

Kad sam imala osam godina, u mojoj zgradi u stanu pokraj mojeg, došli su stanovati novi susjedi. Bili su otac, majka i jedna mala ljepa beba. Od početka smo se ja, moja obitelj i novi stanari odmah upoznali jer su roditelji bili jako ljubazni i mala beba je bila za mene, moju sestru i mojeg brata kao naša nova mala sestra. Za nas djecu , Elena mala beba, koja je imala Downov sindrom, nikad nije bila različita. Igrali smo se s njom kao s drugom djecom, samo s više pozornosti. Od ovog trenutka smo moja obitelj i ta nova obitelj postali jedna velika obitelj. Uvijek smo ja i moja obitelj bili na raspolaganju kad su Elena i njezini roditelji trebali pomoć jer , što sam naučila od ovog značajnog iskustva, roditelj koji imaju dijete s Downovim sindromom trebaju puno pomoći. Odgajati dijete s Downovim sindromom nije jednostavno, treba se truditi puno i ponekad to nije dovoljno pa je imati psihičku i praktičku podršku od drugih ljudi bitno i važno. Sjećam se s nostalgijom svakog trenutka kojeg sam provela s Elenom i sjećam se da nisam bila za nju samo sestra ili netko s kim se može igrati, nego sam bila i učiteljica. Svaki moment je bio temeljan za njezin odgoj i odrastanje. Mogu reći da je češto bilo teško, osobito u situacijama u kojima Elena je srela uvrede, ravnodušnost i nedovoljno shvaćanje mnogih ljudi. Nažalost kad je Elena imala osam godina, roditelji su se preselili u drugo selo, ne daleko ali dovoljno da se nismo više vidjele. Ali sam nedavno srela njezine roditelje koji su mi rekli da Elena sad radi kao pomočnica kuhara u školskoj kuhinji. Mislim da je Elena imala sve što je bilo moguće, također podporu od asocijacija i države, koja su se po mojem mišljenju dosad borile za uvrštavanje osoba s Downovim sindromom u društvu. Samo treba više senzibiliteta o ovoj temi od drugih osoba.