„Biti stranac u Hrvatskoj“
Živim u Hrvatskoj devet mjeseci i kao strankinja sam imala pozitivno iskustvo.
Stanujem s dečkom i njegovom obitelji i od početka sam imala dobar doček.
Oni su mi uvjek pomogli kad sam imala neke probleme, osobito s jezikom i naučili su me koj su hrvatski običaji i sve tajne pravih hrvata.
Zbog njih upoznala sam puno hrvata i poslije devet mjeseci sam napravila svoj prvi dojam o Ljudima iz Hrvatske.
S jezikom, uglavnom, nisam imala problem. Na početku kad nisam još naučila hrvatski jezik, mogla sam govoriti engleski jer večina hrvata ga zna.
Osim toga, u Hrvatskoj, ljudi imaju svoju šarmatnu osobnost i jako je čuvaju. U Italiji gdje sam živjela, nije najvažnije imati osobnost, nego što društvo određuje.
Ljudi ovdje mogu biti što hoće biti i slobodniji su nego u Italiji! Jedina negativna stvar, koju sam vidjela u ljudima u Hrvatskoj je da osobe, mlade ili stare, imaju kratki fitilj. Postaju nervozni i za male stvari. Ali koliko su nervozni, toliko brzo se smire.
Mjenjala sam državu ne zbog potrebe, nego zbog izbora i osim prvog trenutka adaptacije koji je bio malo težak, smatram ovou zemlju kao moju novu domovinu.
Naravno moj zavičaj će zauvjek biti moj dom jer tamo su moja obitelj, moje podrjetlo, moji prvi prijatelji, moje djetinjstvo, moja mladost, moja osječanja i moja prva iskustva kao zrela osoba. To nitko i ništa neće moći promjeniti.