Wedding traditions in my country

Svadbeni običaj u mojoj zemlji

U današnje vrijeme svadbeni običaji su se puno promjenili. Mladi se još žele vjenčati, ali zbog krize nije tako lagano. Ljudi preferiraju trošiti novac za druge stvari, kao kuća, i štedjeti ga za budučnost. Dakle vjenčanje nije veliko i nema puno gosti. Osim toga, često parovi ne stupe u brak, nego samo žive zajedno, ili ne organiziraju vjenčanje u crkvi, nego samo kod matičara. Različito je na jugu Italije gdje su tradicije još žive. Često čujemo da ljudi tamo uzimaju kredit za svadbu jer oni se ne odriču od velikog vjenčanja. Zbog tog razloga mladenci ne žele primati od gostiju materijalne poklone, kako je tradicionalno, nego novac... Osobito, taj novac se koristi za medeni mjesec ili, u krajenjem slučaju kad obitelji i mladenci ne mogu, za platiti vjenčanje. Druga stara tradicija je da žena za vrijeme života priprema miraz. Ali danas taj običaj se više ne koriste. Uglavnom mladenci trebaju minimalno šest mjeseci za pripremu. Barem mjesec dana prije vjenčanja pozivaju svoje obitelji i prijatelje. Pripreme su tako duge da obično par dolazi na vjenčanje vrlo umoran. Puno posla samo za jedan dan jer svadba traje cijelou noć. Sretniji mladencu su koji imaju cerimoniju popodne. Tako žena ima više vremena za oblačenje i šminku i tulum je kraći. U cerimoniji mladenka i mladoženja imaju dva kuma po osobi. Tradicija je da oni plačaju za prstenje. Mladoženja dolazi u crkvu prije žene i čeka ju ispred oltara. Žena mora kasniti minimalno petnaest minuta i ulazi u crkvu s tatom. Cerimonija u crkvi traje minimalno 1 i pol sat i nakon toga mladenci i gosti idu u resturan za ručak, ili večeru, i na tulum. Obično tijekom ručka, ili za vrijeme večere, kumovi drže zdravicu. Na kraju kad mladenci idu prema kući, mladoženja mora nositi mladenku preko praga kuće.