Običaji u mojoj zemlji
Odlazim iz Italije. U Italiji, kao u Hrvatskoj, ljudi vole pozvati goste za ručak ili večeru.
Ako ima goste domaćin se trudi cijeli dan za pripremati dobru hranu. Obično se pripremaju puno predjela, glavno jelo npr. meso s krumpirom ili s povrćem, i desert. Kada gosti dolaze, domaćin im ponude „aperitivo“, to znači što u Italiji pijemo prije jela. Obično domaćin nudi puno hrana i pića. Pristojno je ne odbiti što nam domaćin ponudi. Ako smo pozvani za ručak ili večeru, pristojno je donijeti mali dar kao znak pažnje. Obično se doniju cviječe, čokoladu, bocu vina. Ako posjetimo obitelj s djecom, pristojno je donijeti sitnicu za djecu, npr. jednu malu igračku.
Drugi važni običaj u Italiji je piti kavu. Znam da u Hrvatskoj je kava važni društveni i kulturalni moment. U Hrvatskoj nikada ne se pije kava brzo, šalica kave traje koliko i razgovor. U Italiji je različito. U Italiji je uvijek vrijeme za kavu. To znači da kada radimo i imamo pauzu za kavu, pijemo kavu, obično brzu kavu,brzo i poslije se vratimo na posao. Ali ako idemo na kavu s prijateljicama , ne pijemo brzo. U kafiču s prijateljicama razgovaramo o tajnama, o fakultetu, o tulumima, slušamo glažbu, tračamo.
U talijanskim kafičima može se piti crnu kavu, bijelu kavu, kavu s mlijekom, kavu sa šlagom i capuccino. Sviđa mi se ići na kavu također u Zagrebu. Sviđaju mi se kafiči koje se nalazi na Cvjetnom trgu i na Tkalćićevoj ulici.