My friendship

b) Priča o jednom svojem prijateljstvu.

Imam najboliji prijatelj koji se zove Ivo. Mi smo upoznali vršnjaci i upoznali smo u gimnaziji kad smo imali 15 godina. On je bio moj klasmejt a mi smo igrali bejzbol na istoj ekipi. On je moj prvi prijatelj u gimnaziji i doživjeli smo puno zavavnih događaja a puno teškoća ili straha zajedno. Imali smo vježbanje bejzbola skolo svaki dan i svaka ujutra smo vježbali prije predavanja iako nismo dogovorili. On zna moju prednost i nedostatak, a suprotno ja znam njegov karakteristiku. Poslje gimnazije smo išli isti fakultet. Ja sam nastavio igrati bejzbol ali on je prekinuo. Rijetko smo sreli na fakultetu ali sa kad smo vidjeli uživali smo vrijeme kao i obično. Kad smo studirali vidjeli smo se barem 1 put tjedno igrati ali kad bejzbol. Nama je bejzbol za ne samo zajednički sport već način komunikacije. Na timskom sportu trebamo komunicirati, svađati a imati fizički kontakt . Kad smo počeli raditi, on je postao rijetko dolaziti na bejzbol zato što je radi je radi kao vatrogasac pa nije vikend slobodan. On sada je oženio i ima svoju obitelj. Vidimo Vidjeli smo se 1 ili 2 puta mjesečno kad sam bio u Japanu i razgovarali smo o obitelji, njegovim djecima ili poslu. Rijetko smo postali igrati bejzbol zajedno ali stalno smo imali kontakt i brinuli smo se jedno i drugo. Sada, jer sam došao u Hrvatsku, ne možemo se više vidjeti. Obično ne pošaljem poruku, a neznam kako provodi provedi u Japanu. Ali se ne osječam tužnost ili zato što mi imamo povjerenje i osječaj od sigurnosti. Ako ima temelja prijateljstva, udaljenost nema veze. Nadam se da jednog dana će me posjetiti s njegovim obiteljima i mi čemo razgovarati kao i obično.