People with special needs

Osobe s posebnim potrebama

Jedan japanski pisac Hirotada Ototake koji nema ruke i noge je napisao knjigu koja se zove «Potpuno nezdravo tjelo». On je opisao svoje iskustvo kad je bio student. Kad sam čitao tu knjigu jako sam bio impresioniran, a istovremeno nisam mogao zamisliti kako je težak njegov život protiv zlostavljanja prema njemu i kako je mogao pozitivno živjeti. On se nikad ne žali na svoju situaciju a osvijesti ljudima važnost pomaganja čak se šaleći svojom situacijom. Sve radi sam s vratom i s ustima. On sam kuha, jede, promjeni odjeću, kupa se, trči bez pomoći. Poslje izdavanja kunjige je postao učitelj u osnovnoj školi, oženio se i ima dijete.

Iz mojeg iskustva, u osnovnoj školi i u niskoj srednjoj školi (obavezno obrazovanje) imali smo specijalni tečaj za osobu s posebnim potrebama. Mi smo obično učili u drugim učionicama ali smo imali zajednička predavanja dva puta tjedno. Trebali smo pomagati osobama s invalidnošću i surađivati na zadacima. Na primjer ja sam pomagao prijatelju koji je imao poremećaj pozornosti. Svaki tjedan sam ga dopratio o do učionice i pomagao sam mu pisati bilješke ili razumjeti predavanje. Zahvaljujući tom iskustvu, ja sam naučio kako i koliko trebam pomagati osobe s posebnim potrebama, a kako trebam reagirati kad imaju različitih problema. U Japanu, isto kao i u Hrvatskoj, Ustavom je zajamčeno pravo na jednak pristup obrazovanju ili poslu. Zato u velikim tvrtkama trebaju zaposliti osobe s posebnim potrebama u određenom postotku. U javnim ustanomvama također rade osobe s posebnim potrebama. Za osobu s posebnim potrebama vlada i autonomija naravno treba napraviti jednaku priliku za obrazovanje, posao ili prilagoditi infrastrakturu. Uz to je važno osvjestiti i proširiti među ljudima duh pomaganja kroz obrazovanje.