Skipping the queue line

 Prolaženje preko reda

Kad je riječ o redovima, bili u pošti, banci, kod liječnika ili u policiji, mislim da smo svi pomalo nervozni. Ima nešto neugodno u tome; čekati dugo, često na neodređeno vrijeme, kad trebamo obaviti nešto važno. Većina ljudi normalno želi to da prođe što brze, zato govorimo s prezirom o ljudima koji nepravilno ulaze preko reda. Međutim, postoji svijest kod mnogih da ima određenih ljudi koji trebaju imati prednost na mjestima na kojima se čeka. Mnogi imaju razumijevanja za posebne potrebe starijih osoba, invalida, trudnica i majki s malom djecom, i često ih znaju pustiti preko reda. Ali ne svi. Jer veliki je broj onih koji misli da je najpoštenije da svi čekaju svoje vrijeme, i da njima nije nimalo manje neugodno čekati nego bilo kojoj trudnici ili starijoj osobi. Osobno se više slažem s ovima koji ipak ne bi dali određenima ljudima pravo da ulaze preko reda. Razumijem da se lakše umore pa bih im svakako dala svoje sjedalište u bilo kojem redu, ali ih ne bih pustila da ulaze prije mene, jednostavno zato što ne vjerujem da postoji fizička prepreka kod trudnica, invalida ili staraca koja im onemogučuje čekanje. To je općeprihvaćeno mišljenje u Norveškoj, dok je to u Hrvatskoj malo drugačije. Primijetila sam da je briga za pogotovo starije osobe mnogo veća u Hrvatskoj. U Norveškoj si učinio lijep i malo neobičan gest ako si dao svoje sjedalište u metrou ili autubusu starijoj osobi; u Hrvatskoj je to nešto najnormalnije, ovdje se to od tebe očekuje. Doduše nisam nikada ni u Hrvatskoj ni u Norveškoj doživjela to da neko nekog pusti preko reda samo zbog starosti, invalidnosti ili trudnoće. Ipak mislim da je u ljudskoj prirodi biti egoističan kad je riječ o čekanju. Budimo realni: teško ćemo u dugom i napornom redu misliti da je tuđe vrijeme dragocjenije od vlastitog.