Na prvi pogled čini mi se da je Hrvatska bogatija narodnim običajima nego Norveška. Ima jako puno festivala koji na neki način
potenciraju hrvatsku kulturu i baštinu, dok su festivali u Norveškoj više posvećeni ˝nenacionalnim˝ stvarima kao hrani, piću i slično.
Primječujem i kad gledam hrvatsku televiziju da svako malo bude neki koncert klapske glazbe iz Dalmacije. ili neka emisija u kojoj
se promovira kulturna baština Hrvata i u Hrvatskoj i izvan Hrvatske. Specifično mislim na emisiju ˝Lijepom našom˝, u kojoj se prikazuju
običaji Hrvata i u Dalmaciji, Zagorju, Slavonij i Istri, ali i u Hercegovini, Bosni, Vojvodini i tako dalje. U Norveškoj takvih emisija nema.
Posebna su priča vjerski običaji u Hrvatskoj, koji su dosta bogatiji nego u Norveškoj. Oko Božića recimo Norvežani nemaju
nikakvu tradiciju sa svetim Nikolom, sa svećenicima koji blagoslove kuće i slične stvari. Ali obilježava se Advent i ono što je zanimljivo u vezi
toga je da Norvežani obavezno imaju ljubičaste svijeće. Ako tko ide u crkvu u Norveškoj, onda je to upravo na badnju večer. Ali i to u mnogo
manjoj mjeri nego u Hrvatskoj. Ne znam točno zašto je Norveška toliko duhovno siromašna u sporedbi sa zemljama u južnom i istočnom dijelu Europe
(znam da je kontroverzna izjava, ali često osjećam da je tako), ali mislim da je možda razlog taj što smo odbacili sveće, rituale i crkvene obveze
reformacijom. Glavna teorija Martina Luthera je bila ta da je čovjek Bogu najbliži, da je Biblija važnija od Crkve (kao institucije) i da je
osobno vjerovanje bitnije od djela. To sve zvuči super u teoriji i moram da p priznati da dijenim to mišljenje, ali isto tako mislim
da je to dovelo do neke vrste duhovnog siromaštva. S druge strane dovelo je do materijalnog bogatstva tako da sve u svemu nije tako loše.
Da se razumijemo; nije uopće tako da je Norveška zemlja bez povijesti, vlastite kulture i lijepih običaja, jedino mi se čini kao da
bi se mogla više potruditi oko očuvanja istih.