CroLTeC

Main Menu


Powered by <TEI:TOK>
Maarten Janssen, 2014-

nor001155_3A_04

Autostereotypes of Croats


Javascript seems to be turned off, or there was a communication error. Turn on Javascript for more display options.

Stereotipi

Hrvati se ne razlikuju bitno od ostalih naroda Europe (i svijeta) po pitanju autostereotipa. I pozitivne i negativne osobine (kao i navike) su predmet diskusija i zajebancije kod dobrog dijela Hhrvatske populacije. Osim ovnoga što je već navedeno na prošloj stranici, dodala bih stereotip da Hrvati ne vole stavljati torbe na pod. Kao da misle da je to loš predznak nečega (ili tko zna, možda im se samo ne sviđa prljavština) ako ti se torba slučajno nalazi na podu. Kod Hrvata postoji i neki čudan, istodoban osjećaj i inferiornosti i superiornosti. Uvjereni su da je njihova zemlja najljepša na svijetu (kao i Norvežani uostalom), ali postoji i neka percepcija da je svugdje bolje nego u Hrvatskoj, da su hrvatski političari posebno korumpirani i skloni lopovluku i da je situacija u Hrvatskoj što se tiće siromaštva najgora u Europi. Barem u tom dijelu Europe kojoj teže (za istočne susjede, od Srbije preko BiH do Makedonije, znaju da je Hrvatska Monako). To je jedna vrste stereotipa koja je, po mom mišljenju, štetna, nezdrava i čak destruktivna za hrvatsko društvo. Jer iako znam da je možda arogantno od mene doći iz Norveške i reći nezaposlenom Hrvatu da je situacija bolje nego što on misli. Taj defetizam i negativni stav prema vlastitoj zemlji ubija volju i nadu čak u ljudima koji su pozitivni što se tiće budućnosti svoje države. I to sve kolektivno kreira jednu atmosferu beznađe koja nikako ne može pridonijeti oporavak ni gospodarske ni društvene situacije. No da ne bude da je sve tako crno, ima i dosta Hrvata koji je svjesno pozitivnih strana svoje zemlje. Sportaši, priroda, povijest i (recimo) poznavanje geografije su izvori ponosa kod mnogih u Hrvatskoj. I moram reći da je baš taj autostereotip u poznavanju geografije točan. Nijednom mi se nije dogodilo u Hrvatskoj da me ljudi gledaju zbunjenim pogledom ili da pitaju gdje je to kad kažem da sam pola Alžirka. U Norveškoj moram u 80% slučajeva objasniti da je pored Maroka da bi ljudi razumjeli u kom jse dijelu svijeta nalazi Alžir.


Download text