„Grozna navika zvana kašnjenje“
Vjerojatno svatko je u svojem životu imao bio u situaciji kad je morao čekati nekoga. Kašnjenje je razlog lošeg planiranja ili sebičnosti. Govori se da živimo u prebrzom vremenu i svatko bi htio sve napraviti kao najbrže, katkad prebrzo. Ljudi imaju razpisani cijeli dan u kalendaru i žele da bi sve išlo prema planu. Zaboravlja se da nisu ljudi roboti i da katkad mogu nešto zaboraviti ili može problem je u njihovom ponašanju.
Danas često se može čuti o bezstresnom odgoju djeca. Efektom takvog odgoja je često sebičnost i bezbrižnost o drugog čovjeka. Takvi ljudi smatraju se najvažnijimi i mislu na način „kad dođem tada dođem, ne
Naravno može se reći da živimo u užurbanom svijetu u kojim biznismeni stalno imaju važne susrete i st su u žurbi 24 sata dnevno. Ipak najčešći razlog kašnjenja je velika napetost plana i preveliko povjerenje u mogućnosti prometa. Ljudi slijepo vjeruju da autobusi, vlakovi i slično nikad nisu u kvaru. Svatko bi trebao uzeti to u obzir kad nešto planira.
U Poljskoj se može reći da najčešće ima njemački red. Zna se dogoditi da se netko zakasni, ali apsolutno nema nikakve „kulture kašnjenja“ kao na jugu (npr. u Španjolskoj). Ljudi se ne kasne zbog pritiska društva – smatra se to sebičnim. Naravno da ima ljudi koji imaju kašnjenje u genovima ipak je to jako mali postotak.
Najvažnije je dobro planiranje: što, gdje i kako će se raditi.
Iz svojeg iskustva mogu reći da se nikad ne zakašnjavam kad se radi o nečim važnim (posao, ispit, nastava) ali kad se moram sresti s prijateljima – tada zna se dogoditi male kašnjenje.