Dan svih svetih i poduzetništvo
1. studenog je dan sjećanja na mrtve. U to vrijeme ljudi dolaze na groblje posjetiti članove obitelji koji su preminuli, pomoliti se za njih te očistiti i ukrasiti njihove grobove. Naravno ima puno drugih ljudi koji dolaze na groblje ne samo 1. studenog, ali tijekom cijele godine. Za ostale početak jedanaestog mjeseca obavezni je datum posjećanja grobova. Nažalost današnji Sisveti postaje sve više i više komercijalizan blagdan. Umjesto privatnosti i intimnosti, na groblju može se vidjeti specifično natjecanje – tko će imati ljepše cvijeće ili lampione. Čak je došlo do toga, da neki dosjetljivi poduzetnici počeli nuditi usluge čišćenja i uređivanja grobnica.
Prema kršćanskoj tradiciji 1. i 2. studenog su dani kada možemo posjetiti naših mrtvih bližnjih, mi a ne neki nepoznati ljudi koji nude usluge čišćenja i uređivanja grobova. Ako netko nema vremena početkom studenoga onda može doći na groblje u neko drugo vrijeme (još uvijek ima 364 dana). Nažalost ljudi su postali lijeni, stoga imamo danas takve ponude.
Stil u kojem je napisan taj oglas čini mi se malo apsurdan i smiješan. Naime dio – “učinit ćemo sve [[…]] kako biste imali osjećaj da ste to učinili sami“ ili još dio o raznilicim paketima posebno za naše zahtjeve – zvuči, manje-više, kao ponuda mobitelskog paketa.
U Poljskoj situacija izgleda identično. Posjećanje grobova izgleda kao natjecanje, nitko ne može imati manje lampiona, nego susjed. 99% ljudi koji dolaze početkom studenog ne vraća se na groblje nikakav drugi mjesec. Za njih 1. studenog je obaveza, a ne vrijeme refleksija i razmišljanja.
Ako ljudima je teško naći vremena za posjećanje groblja, možda bismo trebali promijeniti tradiciju? Umjesto sofisticiranih lampiona i vijenaca mogli bismo preuzeti židovsku tradiciju ostavljanja kamenčića na grobu. Kamen je simbol vječnosti i neprekidnoti i takvo bi trebalo biti naše sječanje za pokojnike. Mislim da je to bolja ideja, nego ostavljanje cvijeća i svijeća koje nakon 2-3 dana postat će smeće. Ako se nekomu ne sviđa ova ideja onda može preuzeti dio muslimanske tradicije. Muslimani uopće ne posjećuju grobova. Ako je netko umro onda ga treba i njegov grob ostaviti na miru, a pamćenje za pokojnika njegovati u svom srcu.