Današnji svijet, moderan, brz stil života je vrlo često razlog da ljudi žure. Svaki čovjek, najmanje jedan put, je imao situaciju da je kasnio na posao, na vlak ili na neki sastanak. Zbog tih stvari prolaženje preko reda, u banci, kod liječnika i tako dalje, je sve više i više postala naša svakodnevna rutina. Da li je to uredu i tko oma pravo prednosti na svakome mjestu na kojem čeka.
Dosta država je prihvatile zakon da trudnice, invalidi ili majke s djecom imaju posebno pravo prvenstva i bez čekanja obavljaju sve što im treba. Prema mom mišljenju to je sto posto normalna i razumljiva stvar. Teško je, na primjer, ženi u devetom mjesecu trudnoće čekati nekoliko sati u redu. Istina je takva da čekanje dek se ne dođe na red ne traje samo pet ili deset minuta. Ovdje u pitanjue je i ponekad tih nekoliko sati.
Iz druge strane dosta ljudi smatra prolažanje preko reda nekulturnim i bezobraznim. Vrlo često kažu da nikome nije ugodno čekati i zbog toga šta na svijetu svaki čovjek ima iste prava takav običaj nije potreban, a što više nih neprihvatljiv je. Red je jedan, svako čeka. Svako cijeni svoj vremen i zbog toga argumentie protiv prolaženja preko reda su sigurno prave.
U mojoj domovini situacija je takva da trudnice, invalidi, majke s djecom ne čekaju. Svako od njih lako prolazi preko reda i ni jednog čovjeka to ovo ponašanje ne čudi. To je sa svim normalno, ali neprihvatljivo je kada zdrav čovjek, lažno, traži veća prava za sebe. Ovdje nema oproštaja i ni jedna isprika nije dosta dobra. Imamo dvadeset prvi vijek, svi radimo, svi žurimo i svako od nas kasni neki vlak.
Prema mom mišljenju problem prolaženja preko reda nije uvijek isti. Važno je napokon svega da budemo ljudi i da razumijemo situaciju jer nikad ne znamo što se nam dogodi u životu.