Cleanliness cleans prejudices

ČISTOĆA ČISTI PREDRASUDE

Zamislite jednu sitaciju — izlazite na posao, već ste od jutra jako loše raspoloženi i ništa ne ide tako kako želite. Nije samo to — vani čeka vas neugodno iznenađenje. Vidite nered na ulicama i nogostupima, protrpane koševe za smeće, a zrak je ispunjen njihovim mirisom. Vaš dan postaje još gori. Što se dogodilo? Nestalo je čistača koji svako jutro spremaju grad i brine se o njegovu čistoću i, zapravo, naše dobre raspoloženje. Zašto se onda tako često rugamo ovom poslu i tretiramo ga kao nešto drugog reda? Ljudi nerijetko imaju puno predrasuda prema čistačima i njihovom poslu. Nekad se čuje da su oni prljavi, smrdljivi i neobrazovani, jednom riječju — lošiji. Sami čistači priznaju da se često sreću s kojekakvim problemima te nervoznim i nepristojnim osobama, na kojih se licu može odmah vidjeti što misle o toj profesiji. Osobno smatram da je posao čistača kao svaki drugi posao i nema u njemu ništa sramotno. Sad obrazovani ljudi sve češće postaju čistači jer ne mogu naći posla u svojoj struci, a to je za njih jedini način da zarade za život. Prilog „Čistoća čisti predrasude" dobro objašnjava da je ovo radnja na koju nikad ne obraćamo pažnju ili čak ismijavamo, ali kad je nestane odmah to osjećamo. Albert Enstein jednom je rekao da „lakše je razbiti atom nego predrasude" i mislim da je nažalost bio u pravu. Predrasuda se teško riješiti jer su zakorenijeni duboko u našim glavama i nisu samo pojava koja se tiče jedinke, nego cijelog društva. U Poljskoj je puno predrasuda vezano uz vanjski izgled. Ljudi pretili, druge rase ili oni koji se samo drukčije oblače — svi su jako često kriticizirani i smatrani kao osobe niže kategorije. Iskreno ne znam što bi se moglo učiniti da ne bude više predrasuda, no mislim da nema drugog načina nego da se to napravi kroz medije ili da svaki od nas sam pobjedi svoje negativne osjećaje. Sve u svemu, nije lako imati posao koji se društvu čini sramotnim. Žao mi je što se takvi radnici moraju boriti s predrasudama i odbojnošću. Smatram da bi to svaki od nas morao osjetiti na vlastitoj koži da bi počeo poštovati osobe koje svako jutro ustaju i rade što najbolje mogu za cijeli grad i njihove stanovnike. Nitko neće izbaciti predrasuda i negativnog mišljenja iz naše glave ako to sami ne napravimo.