Putovanje je oduvijek bio važan dio naših života. Zanimaju nas druge zemlje, njihova kultura i ponašanje ljudi. Bez putovanja još dugo ne saznali bismo o Americi ; ne čitali bismo najvećih djelova hrv svjetske književnosti, jer nitko bi ih nikad nije napisao. Živjeli bismo u nekom zatvoru, ne znajuči što se događa oko nas. Nitko stvarno ne zna, da li da bi li takav život bio uopće mogućan.
Putovati možemo na nekoliko načina – vlakom, autobusom, autom, avionom, biciklom ili pješice. Nekada čak ne trebamo ishoditi iz kuće. Putujemo s glavnik likom knjige koje trenutno čitamo ili ležeći samo na krevetu i gledajući u dubine svoje duše. Svaki od nas može izabrati koji način mu najviše odgovara. Za mene ima dvije strane putovanja. Volim istraživati nova mjesta, upoznavati ljudi, probati neobična jela,a no uvijek imam problem da ostavim obitelj i prijatelje. Svaki put kad sam o novom mjesto prvo plačem cijeli dan. Na kraju je najčešće obrnuto – ne želim se vraćati kuće. Jedne od mojih omiljenih vrsta putovanja je ovo unutra sebe. Pos Pokušavam tada razumjeti svoje misli, ponašanja, emocije, cijelu svoju osobu. Nekada takvo putovanje može te naučiti najviše.
Svaki od nas ima svoj individualan način putovanja. Jedan će hoditi po muzejima, a drugi po klubovima. Jedan hoda s kartom, drugi više voli „ući u grad“ i samo šetati bez cilja. Najvažnije, da putujemo smo uvijek zadovoljni svojim putovanjem i da zbog njega postajemo sretniji, pametniji, slobodniji, bolji.