Cirkus Columbia – prezentacija
Ivica Đikić
Ivica Đikić rođen je 1977. godine u Tomislavgradu, u Bosni i Hercegovini. U novinama je počeo objavljivati sa šesnaest godina. Pisao je u dnevnom listu Slobodna Dalmacija (Split, Hrvatska), a od konca 1996. stalno piše u splitskom političko-satiričkom tjedniku Feral Tribune koji je dobitnik nekoličine najprestižnijih svjetskih novinarskih nagrada.
Od 2001. godine zamjenik je glavne urednice tog lista.
Objavio je kratki roman Cirkus Columbia koji je dobio književnu nagradu Meša Selimović za najbolji roman napisan u Hrvatskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini, te Crnoj Gori. Po ovoj knjizi Danis Tanović je 2010. godine snimio istoimeni film.
Godine 2004. objavio je knjigu Domovinski obrat – politička biografija Stipe Mesića.
Početkom 2005. dobio je drugi petogodišnji predsjednički mandat.
U Biblioteci Feral Tribune objavljena je 2007. godine Đikićeva knjiga Ništa sljezove boje koja sadrži tri nešto duže samostalne pripovijetke: Zeleni dvorac; Probaj zaspati, molim te; Kao da ništa nije bilo. Zajednička nit ovih priča opet je rat sa svojim izravnim i indirektnim posljedicama. Ivica Đikić živi i radi u Zagrebu.
Tema i kratak sadržaj djela, jezik kojim je napisano književno djelo:
Radnja se romana održava u trim dijelovima pisanim na čakavskom nariječju: prije, u vrjeme i poslije domovinskog rata u neimenovanom gradu Hercegovine. Prvi dio kao i treći - piše sam autor; međutim je druge dio predstavljeno kao dnevnik mladog dečka Janka Ivande.
Roman govori o sudbini različitih likova: povratnika iz Njemačke, grupi mladića (spremnih da se zabave na tuđi račun), ostarjelim nogometašu, bivšim gradonačelniku, o fatalnoj ljubavi… Knjiga govori isto o nostalgiji onih koji su otišli te nesreći onih koji su ostali u gradu. Autor oblikuje svoje likove na dosta pristupan i jednostavni način, u njihovom, razgovornom jeziku ima puno psovka i emocija.
Psihološka karatkerizacija i motivacija glavnih likova u dijelu:
U romanu postoje različiti likovi imajući razlikovane motivacije.
Divko Buntić - otac Martina, oko šezdeset-sezdest pet godina, bogat. Vraća se u grad velikim, bijelim mercedesom sa sasvim novom, puno mlađom ženom i crnim, debelim mačkom - Bonnyjem koji se pojavlja u skoro svakom pogljavlju knjige. Divko ima puno novaca pa se ponaša kao velika faca. Čitatelju čini se da je za njega (osim novca) mačak najvažnija stvar u životu. Kad je mačak nestao, stavio je oglas:
“Daje se narodu na znanje!!! Izgubio se crni veliki mačor po imenu Bonny i ne zna se di je. Ko ga nađe živog ili mrtvog i donese ga gazdi dobit će isti cas dvije tisuće DM na ruke plus će dobit i poklon. Divko Buntić”
Ironija je u tome da je stavio isti oglas za svojeg sina koji je također nestao nakon nekog vremena:
“Traži se moj sin, star oko dvadeset šest i po godina, u najboljoj snazi. Ko ga nademakar i u misijoj rupi dobit će dvije tisuće DM i jos će dobit poklon. Divko Buntić”.
Zanimljivo se završava njegova priča: kad je poludio nakon smrti mačka i nestanka sina, kupio je vrtuljak iz Cirkusa Kolumibije (na kojim se cijelim danima vrtio dok nije umrio) - jer je bio to jedini način na koji mogao biti sretan.
Martin Buntić - dvadesetogodišnjak, sin Divka. Doživljava tajnu i nesretnu ljubav s Azrom (suprugom njegovog oca). Trebao je napustiti svoju domovinu zbog te ljubavi i trudnoće Azre, osim toga nije htio sudjelovati u ratu - tada je postao dezerter. Nakon rata vraća se u Hercegovinu.
Janko Ivanda - ineligentan, pametan petnaestogodišnjak, koji vodi bilješke o svojim životu i o Martinovoj ljubavnoj tajni. Na kraju priče postaje ovisan o drogama zbog djevojke u kojoj se jako zaljubio.
Idejni sloj djela:
Titula “Cirkus Kolumibija” odnosi se na nekoliko elemenata. Čitatelji mogu to interpretirati na različite načine. Kao prvo u tom romanu se doslovno pojavljuje cirkus koji se zove “Europa”. Cirkusom možemo još nazvati način života koji provode građani tog mjesta. S jedne strane žive mirno, blago - piju rakiju, kavu, odmaraju.. Međutim na večer dolazi neka mlada ekipa koja pije, psuje, prde i baca hranom u kinu te šetaju cijlu noć ulicama i pjevaju, rade nered i zbog toga ljudi se ih boje. Pojam Cirkus može se također odnositi na same pojave rata. S jedne strane roman pokazuje smrt, bolest i izgubitak ljudskog života kao veliku tragediju. S druge pak strane, ono što čitatelju može biti tužno i strašno, autor predstavlja na drugi način: kao neke pozitivne strane rata. Primjerice: grupa mladih dečka koja mora pokopati svojih kolega i koji su poginuli zbog rata, smiju se, piju, pjevaju. Sretni su zbog toga da su našli neki smisao u životu. Sad imaju, bar na kratko, neke posao zahvaljajući njemu ne trebaju previše razmišljati o vremenu rata.
(osobno mišljenje o dijelu svaka od nas će izraziti nakon prezentacije)