People with special needs and their place in the society

Tema osoba s posebnim potrebama postoji sve češće u medijama i u društvu, što označava da je to 'normalno' i s čime svaki čovjek ima neko iskustvo. Možemo reći da se svjet menja i invaliditet nije nešto o čemu se bojimo razgovarati kao npr. prije 20 godina. Organizacije koje se zanjimaju ljudima s posebnim potrebama prave sve, što mogu da bi svi ljudi bili zajedno integrirani. Zahvaljujući organiziranja festivala jednakih mogućnosti ili reklamiranja i pokazivanja da su takvi ljudi kao mi, smanjujemo distanse i mjenjamo ljudski stav o tome. U Poljskoj postoji jedan poznat onesposobljen putnik i društveni aktivist koji je napravio puno nemogućnih stvari za ljudi s posebnim potrebama. Zove se Jan Mela i ima 26 godina. Kad je bio manji, imao je nesreću zbog čega amputirali su mu ljevu nogu i desnu ruku. Mislim da osoba poslje nesreće prolazi kroz sve teškoće povezane s depresijom, životnim krizom. Međutim je Jan Mela uspio sve što htio, to znači kao prvi čovjek s posebnim potrebama i najmlađi čovjek u povjesti je došao na sjeverni i južni pol . Sve je napravio tokom samo jedne godine. Sudjelovao je također u ekspediciji na Kilimandžaro, na Elbrus i na El Capitan. Osim svih podviga je osnivač fundacije "Širenje horizonta". Čak je sudjelovao u programu "Ples sa zvezdama" i došao je u 5 mjestu. U posljednim godinama je bio snimljen film "Moj pol" koji pokazuje život Jana Mele (mada je mlad, njegovo iskustvo je veliko i vrijedno pokazanja). Taj muškarac je osoba koja nije se zatvorila prijed svjetom. Sve što je učinio samo potvrđuje da ljudi s poteškoćama imaju pravilo i mogućnosti da bi mogli uživati u prekrasnim djelovima života. Samo ne mogu prestati vjerovati u sebe.