Hrvatski autostereotipi prema Poljakinji
U svakoj zemlji postoje stereotipi o drugim zemljama, a najčešće se temelje na povijesnim odnosima i međusobnim relacijama ili medijskoj propagandi. No stanovnici svake države imaju stereotipsko mišljenje i o sebi, odnosno zemljacima. Hrvatska nije iznimka.
Premda živim u Hrvatskoj samo tri mjeseca, primjetila sam da su neki od tih autostereotipa točni. Na primjer taj da ne postoji ručak bez komada mesa. Budući da sam vegetarijanka, jako mi je teško naći nešto ukusno i dosta jeftino za jesti kad mi jelo u menzi izlazi van na .
Drugi je točan stereotip taj da Hrvati smatraju Hrvatsku najljepšom zemljom. Nisam sredla nijednog Hrvata ili Hrvaticu koji bi rekli da im se njihova država ne sviđa, ružna je, a druge su zemlje ljepše. To se ne tiče samo tih koji nikad nisu putovali, nego i tih koji su posjetili mnoge druge države ili stalno žive u inozemstvu. Uvijek se čuje da je hrvatsko more najčišće i najljepše, a planine čarobne. Većina Hrvata kojih sam ikad upoznala poznaje dobro sve spomenute svjetske baštine pod zaštitom UNESCO-a koje se nalaze u njihovoj državi. To mi je jako zanimljivo jer ja nemam pojma koliko ih ima u Poljskoj, a kamoli koje su.
Treći autostereotip koji mi se čini točan i malo smiješan je sveprisutnost cedevite. Nudi se ne samo gostima, ali može se popiti u svakom kafiću i prodaje se u svakom dućanu, a Hrvati su jako na nju ponosni. Prije dvije godine volontirala sam u jednoj varšavskoj kulturnoj organizaciji i pomagala sam organizirati boravak jedne hrvatske penzijonerke koja se bavila slikanjem. I na prvom sastanku ta žena nam je ponudila cedevitu.
Jedan autostereotip koji smatram malo pretjeranim je da svi mladi ljudi žive s roditeljima dok ne stupe u brak. U Zagrebu sam upoznala mnoge osobe mnog moje dobi koje ne žive s roditeljima jer preselile su se u Zagreb raditi ili studirati. Uz to mnogo od njih uopće ne misli o braku. Osim toga mnogi mladi Hrvati ne mogu živjeti s roditeljima jer su otišli u inozemstvo. Mislim da u usporedbi s Italijom ili Španjolskom, pa čak i Poljskom ljudi moje dobi su odgovorniji i samostalniji.
Sve u svemu autostereotipi su u Hrvatskoj brojni, ali većina je simpatična. Nema toliko autoagresije i autoruganja koliko na primjer u Poljskoj. Hrvati su ponosni na svoju zemlju posebno zato što nije velika i mislim da to je razlog tih autostereotipa. Osim toga činjenica je da hrvatsko more je najljepše.