Book interpretation

 Dvori od oraha

Miljenko Jergović je jedan od najpopularnijih i najplodnijih hrvatskih (odnosno bosanskohercegovačkih) suvremenih pisaca. Rođen 1966. u Sarajevu, već je u srednjoj školi počeo raditi kao novinar. Diplomirao je folozofiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, a sad živi i radi u Zagrebu. Prvu je zbirku pjesama, Opservatorija Varšava, objavio 1988. godine. Prva je zbirka pripovijetki pod naslovom Sarajevski Marlboro izdana 1994. Dobio je mnogo različitih nagrada, a uspjeh njegovih romana i pripovijetki osigurao mu je međunarodan sukces. Njegove su knjige prevođene na druge jezike, najpoznatiji je valjda pisac iz cijele regije. Dvori od oraha je roman objavljen 2003. godine, prema mnogim je to najbolji i najkompleksniji roman pisca, njegovo remek-djelo. Budući da se ta knjiga sastoji od mnogo potka, a radnja traje manje više 100 godina, nije lako napisati o čemu se radi. U knjizi ima oko 40 likova, detalnije je opisan petnaestak. Glavni je lik Regina Delavale, rođena Sikirić, koja na nekin način spaja sve likove jer je s njiima posredno ili besposredno povezana. Priča se odmotava unatrag, počevši u novomilenijskim danima sa smrću Regine, a završivši 1904. godine tek prije njezinog rođenja. Tijekom čitanja upoznajemo članove obitelji: Regininu kćer Dianu, Dianinu djecu Mirnu i Darijana, Dianinog muža Vida, Regininu braću: Luku, Bepa, Đuzepea i Đovanija, Regininog muža Iva, roditelje Katu i Rafa te djeda Niko. Opisani su također kratki životopisi drugih likova: Mirnine učiteljice, dvaju liječnika, bivših dečaka Regine i drugih. U toj je priči sveprisutna politika koja utječe na život obitelji Delavale/Sikirić, a preokreti u svijetu politike i države se podudaraju s važnim događajima na životnom putu glavnih likova ili imaju dugoročne učinke. Prema tome je Dianin muž poginuo u prometnoj nesreći istog dana kad je umro Tito, a svaki se od Regininih braća našao na drugoj strani tijekom II svejtskog rata. Đovani, studirajući u Parizu, izgubio je novčanik s dokumentima dan prije ulaska Nacista u grad i odlučio se vratiti u Jugoslaviju te priključiti četničkoj vojsci. Drugi je brat, Đovani, tijekom istog rata privremeno postao vlasnik konobe i, prilagođavajući se atmosferi okoline, stavio je na zid sliku Ante Paveliča, zbog čega je bio ubit nakon rata. Treći je brat sudjelovao u partizanskom pokretu. Drugi je zanimljiv motiv tok života žena i muškaraca. Naime se muškarčev život razlikuje od života žena po tome što su muškarci gotovo neprisutni kod kuće. Šute cijeli dan i ne zanima ih svakodnevni život, kao Rafo, ili napuštaju grad, kao Vid koji je fotograf i putuje u Bosnu, Ivo koji je mornar i pustolov, Đovani koji odlazi studirati u Francusku ili Luka koji emigrira u Italiju. Osim toga muškarci imaju kraći život. Bepo je umro tek nakon rata u duševnoj bolnici, Đovani je bio ubit nakon jedne izgubljene bitke, Đuzepe je bio ubit nakon rata zbog slike Pavelića na zidu, Luka je umro od raka kad je bio dosta mlad, Vid je poginuo u prometnoj nesreći kad su njegova djeca imala 10 godina, Ivo je umro u Americi nakon rata, Niko je bio ubit tijekom I svjetskog rata, Rafo se pokušavao ubiti kad je bio mali, a uspješno je izvršio samoubojstvo kad je već imao ženu i djecu. Sve u svemu djeca se odgajaju bez oca, a žene se moraju brinuti o svemu. To one čekaju, plaču vidi se njihovo vječno trpljenje, borbu protiv sudbine i mirenje s njom. Jedini izminak je Diana koja je par puta pobjegla iz kuće kad je bila mlađa te nije voljela svog muža. Osim toga je ženskim likovima posvećena manja pažnja, gotovo je každa žena nalik na drugu, za razliku od raznolikih, punih avantura života muškaraca. U romanu su opisane također različite društvene slojeve, možda to nije kompleksan opis cijelog tadašnjeg društva, ali zahvaljajući tome da se radnja odvija kroz puno stoljeće, može se primijetiti različite modele života. Na primjeru se Rafine obitelji vidi kako je izgledao život bosanske obitelji na prijelomu XIX. i XX. stoljeća. Na primjeru Reginine obitelji pokazana je promjena života građanske obitelji kroz vrijeme. Osim spomenutih, dosta detaljno upoznajemo život mornara, jedne pijanice, liječnika, učiteljice, vojnika, konobara, policijske arhivarke, tinejdžera, emigranta, inozemaca i dr. Zanimljivo je Jergović opisao relacije unutar obitelji. Roditelji previše ne obraćaju pažnju na svoju djecu, ne postoje između njih snažne veze. Diana može voli Mirnu i Darijana, ali njima je ona neutralna. Za razliku od toga Regina više voli svoje unuke nego kćer. Kroz cijeli roman se preplete potka negativnog odosa, gotovo mržnje Regine prema Diani. Najbolju je relaciju Diana imala s Lukom, ujkom, dok nije otišao u inozemstvo. Regina također nije imala dobru relaciju s roditeljima. Kata je bila usredotočena na muža koji nije bio psihički prisutan. Rafo je volio kćer, ali sinova nije ni primjećivao. Reginu je, još prije nego što bila rođena, obožavao djed Niko. Jezik kojim je napisana knjiga je bogat i raznovrstan. Opisujući događaje, Jergović koristi standardni, neutralan jezik. Međutim monologi i dijalogi su napisani različitim mjesnim govorima. Svaka osoba ima vlastit stil govorenja koji odslikava mjesto porijekla, profesiju, a čak i vrijeme rođenja. Kritičari su većinom bili oduševljeni novim romanom Jergovića. Pisali su da je to do sad najbolja njegova knjiga, puna likova, događaja, preokreta. Podcrtavali su kompleksnost priče, mnoštvo potaka i različitih života. Neki su čak i pisali da ako će Miljenko ovako nastaviti, dobit će jednog dana Nobelovu nagradu. Za razliku od tih superpozitivnih glasova, neki su kritičari primjetili nekoherentnost u kronologiji događaja i ponašanja likova te neke manje greške povezane s povijesnim događajima. Ali i najkritičnija je recenzija te knjige bila ipak pozitivna. Ja se slažem s tim da je to izvanredna kjiga, a činjenica da je to spoj modernističke literature s elementima magijskog realizma još joj pridodaje šarm. Bile su stvari kojima nisam bila oduševljena, ali ako bih je morala ocjeniti, bila bi to visoka ocjena.