Bonton: prolaženje preko reda
U suvremenom životu normalno je čekati. Čekamo u redu u trgovini, u pošti, kod liječnika, na kolodvoru kad želimo kupiti kartu. ili u menzi. Trebamo naviknuti na čekanje, inače ćemo stalno biti pod stresom. Ponekad se događa da netko želi proći preko reda. Po mojem mišljenju dio je bontona propustiti takvu osobu (ako postoji ozbilan razlog).
O toj temo postoje dva suprotna mišljenja. Neki tvrde da osobe s posebnim zdravstvenim potrebama (npr. stare osobe, osobe s invalidošću) i trudnice ili majke s malim djetetom imaju pravo proći preko reda. Čini mi se da takav stav je potpuno normalan i ne mogu vjerovati da netko može mi misliti drugačije. Neki ljudi nemaju dosta dobrog zdravlja ili mogučnosti (npr. majke zbog djece) da čekaju dugo u redu. Ako se netko s time ne slaži, znači da nema empatije. nažalost ima ljudi koji tvrde da svi trebaju čekajti da dođu na red. Mislim da kada će oni biti u takvoj životnoj situaciji, tada će shvatiti u čemu je stvar. U Poljskoj se isto se dugo čeka u redu najprije kod liječnika, ali i u ostalim drugim mjestima, kao npr. u banci, u uredu za autobusne karte u velikim gradovima. na početku svakog mjeseca. Mislim da se Poljaci lijepo ponašaju kad čekaju u redu. Ima situacija da netko želi proći preko reda i obično oni koji čekaju se slaže, kada vidu da stvarno netko ne može čekati.
Često čekam u redu na kolodvoru, jer puno putujem. Ponekad prekasno dolazim na blagajnu da bi mogla kupiti kartu. Tada uvijek pitam je li mogu proći preko reda. Svaki put me ljudi propuštaju i tada sam im vrlo zahvalna. I ja isto radim, kad me netko pita je li može ići prvi. Kada ja ne žurim, kad moj autobus ne ide za 5 minuta, mogu čekati na u redu dvije minute dužije da ova osoba ne kasni na svoj autobus. Isto radim u drugim mjestima, kao kod liječnika.
Volim kad, su ljudi ljubazni i ja se trudim biti ljubazna. Mislim da trebamo pomagati drugima ako možemo, da neki drugi put netko nam pomože.