Religion

„Religija u 21. Stoljeću odnosno što nudi postmodernizam ? „ Ne samo stručnjaci koji se bave istraživanjima društava nego i obični ljudi u svojem druženju mogu danas primijetiti smanjenje uloge religije u životu stanovnika zapadnih zemalja. Sve manje ljudi ide nedjeljom u crkvu, sve manje ljudi sklapa brak i sve više priznaje da uopće ne vjeruje u Boga. Promjene su vidljive pogotovo među mladima—žele biti samostalni i sami donositi odluke, bez nikakve ingerencije više sile. Snažne promjene su počele u drugoj polovici 20 stoljeća. Zbog kojeg razloga ? Kakve pojave su dovele do te promjene ? Zašto ljudi danas ne žele vjerovati u Boga i vjernički život gubi na značenju ? Na takva pitanja pokušavaju odgovoriti mnogi stručnjaci koji se bave društvom – sociolozi, filozofi, psiholozi itd. Jedna opširna koncepcija koja objašnjava mnoge pojave i promjene koje su se dogodile u drugoj polovici 20. stoljeća je koncepcija nastanka potpuno novog doba – postmodernizma. Termin taj u društvene znanosti je uveo je francuski filozof Lyotarol (i drugo), a drugi značajan filozof i sociolog pridonio suvremenoj filozofiji i sociologiji je na primjer poljski promatrač društva, Zygmunt Bauman. Postmodernizam je prezentiran u relaciji s anakroničnim modernizmom, epohom koja je trajala do kraja drugog svjetskog rata. Kako kažu promatrači povijesti – svijet nakon drugog svjetskog rata i nakon Holocausta nije mogao ostati isti, promijenio se zauvijek i nema više povratka do prijašnjeg stanja stvari. Uz veliko razočarenje svime što je nudio modernizam (filozofija, kultura, književnost, arhitektura itd. ljudi su počeli tražiti druga rješenja. Ljudi Počeli su odbacivat davne odgovore na svoja pitanja i počeli su živjet drukčije. Prije svega, nastalo je doba u kojem su ljudske zajednice odbacile metanaracije. Metanaracije (ili velike naracije), odnosno sustavi poput filozofije, religije i znanosti, izgubile su svoje značenje. Prije to one pružile su ljudima sve odgovore – objašnjavale su svijet, ustanovljavale sve identite, pokazivale su uloge i obveze i, što je možda najvažnije, Prema teorijama Zygmunta Baumana, ljudi danas žive u „tekućoj modernosti“, ne vjeruju u metonaracije što znači da nemaju više gotovih, već postojećih rješenja i znakova koji bi im pokazali kako trebaju živjeti. S jedne strane ljudi su slobodni, potpuno slobodni, ali s druge – takva sloboda ima i puno mana – ljudi se osjećaju usamljeni, izgubljeni i dezorijentirani. Jedna od takvih velikih naracija je oduvijek bila religija( ili bilo koja druga vjera u neku višu silu). Religija danas postepeno gubi svoje značenje. Zašto se to događa probaju tumačiti filozofi i sociolozi. Odgovor vide prije svega u novoj epohi – postmodernizmu, u kojoj kojem društvu odustaju od metanaracija i postaju sve više dezorientirane.