Vjeronauk u školama
U današnjem društvu postoji problem sa vjeronaukom u škola. Ima ljudi koji su protiv te idee, jer narušava slobode učenika. Ovi koji su za, vjeruju da takva nastava je potrebna i vrlo korisne što se tiče vjerae. Dvije frakcije se jako često sukobljaju i uvijek dolazi do društvene diskusije. Tako je u Poljskoj i tako je npr. u Hrvatskoj.
Glavni su zagovorenici vjeronauka u školi naravno vjernici. Roditelji koji su krstili svoje dijete žele da bi se u školi pripremilo za svetu pričest i Krizmvu. Meni se čini da još prije 15 godina nije to bio u Poljikoj nikakev problem. U vjeronauku su sudjelovali skoro svi. Ipak kasnije sada, i u dobi interneta, sve više djece odlučuje da nisu vjernici a npr. ateisti. Uz to, sve više roditelja odlučuj da žele da bi njihova djeca imala mogućnost izbora. Prema njima, vjeronauk ne smije biti u školi jer škola mora biti za sve – ne samo Katoličari. Po mom mišljenju (i ja sam katoličar) taj stav nije kriv. Sad ako netko ne želi učiti vjeronauk, mora donijeti odgovarajući papir, dokument od roditelja. Trebalo bio biti nasuprot. Oni koji žele (a to još dugo bit će većina) trebali bi se ga dogovoriti sa direkcijom i cil. Ne bi to puno promijenilo u praksi, ali ipak bilo t bi više slobode.
Sadašnji sustav ima još jednu manu. Ponekad je teško za roditelje priznati da njihovo dijete više ne vjeruje u Boga. Posebno je to problem u uranijim društvama, npr. na selu. Ljudi b se boje da drugi će ih kritizirati i isključiti. Mogu također osjećati da to je nekakav njihov poraz ili pogreška u odgoju dijeteta.
Druga je stvar da prema meni vjeronauk ima smislao samo u nižim razredim XXX XXX XXX XXX nastava je više kao zabava (pjesme, crtanje, igre). Svećenik, sest ili učitelj vjeronauka imaju mogu lakše držiti disciplinu i imaju veći autoritet. To se vidi u koju djece koja ide na sve pristupuje svetoj pričesti. Sa krizmom situacije je puno gora. U kasnjim razredama vjeronauk u školi izgleda više kao pauza. Svi razgovaraju, igraju Karte. ili koriste mobitel. Svećenik nema nikakvog autoriteta, a tinejdžeri sjede u dvorani samo za to što moraju jer roditelji neću ispisat ispisati. Takav je moj doživljaj sa štkole u gradu srednje veličine. Ipak, ne može se reći da je svugdje tako.
Da zaključim, mislim da današnji svjet traži sve više i više slobode. Ne možemo se toga spriječiti, a problem vjeronauka u školi nije najveći od problema. Mislim da rješenje je u odluci da malo po malo se uvodi nov sustav, u kojem oni koji žele imati vjeronauk moraju se javiti , a ne nasuprat.