Na prvi pogled sve slavenske zemlje su jako slične jer imaju isti korijen od kojeg potječe tradicija, ali ipak nismo slični kao jaje jajetu.
Posebno se smatra da je su Hrvatska i Polska slične zemlje, ipak u baštini možemo naći puno značajnih razlika. Kad pogledamo općenito karakter – Poljaci su više konservativni i hladniji od Hrvata što se posebno tiče načina na koji slavimo svećene prilike spontanosti te naše hrabrosti. Zašto hrabrosti? Po mom mišlenju, mi – hladniji i sjeverni slaveni, imamo blokadu koja onemogućava nam uživanje u zabavi. Jako teško je naći Poljaka koji bi s radošću i potpuno strijezan plesao. Vidi se to posebno u poljskoj tradiciji – jer nismo uopče sačuvali pokladnihe običajae. Karneval tamo postoji samo u teoriji. Izgleda da smo putujući na hladan sjever izgubili želju za zabavu ili p možda smo primili previše tuđih običaja.
Vrijeme Poklada u Hrvatskoj potpuno je drugačije i zbog toga je mi je toliko privlačna.
Saščuvana šarena tradicija karnevala, maškari i zvončari – sve je ostavilo jaki dojam i želju da ću se opet vratiti. Najviše impresivno je bilo impresivno vidjeti osobe u zreloj dobi koje također (ili čak najviše) znaju uživati u plesu i svećanoj atmosferi.
Karneval u Rijeci je najveći i najposebniji u cjeloj Hrvatskoj.
U posljednji vikend onog razdoblja na ulicama grada možem vidjeti kako se u 21. stoljeću mješa prošlost i sadašnjost. Ljudi obućeni u maštovite kostime manifestiraju svoj stav prema svijet i sadašnjim događajima. Roditelji i djeca, stari i mladi – svi zajedno uživaju u tom posljednjem trenutku prije korizme. Na ulicama Rijeke, u to posebno vrijeme, možemo sresti „političare“, „životinje“, mornare, poznate osobe iz povijesti, filma, crti sve što kome može pasti na pamet!. Izgleda to zaista impresivno!
U mojoj zemlji u vrijeme Poklada nema šarenih parada, sam ponekad se može ići na maškarski bal, ali nije to u običaju. Čini mi se da je karneval zaboravljen u svim zapadnoslavenskim zemljama.
Slična je situacija u Češkoj, ali ipak Česi su više otvoreni i imaju poseban ponos na svoju kulturu i baštinu – ovo što nedostaje Poljacima.
Od starih običaja u vrijeme smo sačuvali samo paljenje pokladne lutke-, Marzanne, koju se pali ili topi u rijeci posljedn prvog dana proljeća.
Razlika u karakteru Poljaka, Čeha i Hrvata čini mi se jako značajna. U tom slučaju nikako ne možemo reći da „što južnije – to tužnije“.
Teško reći zašto se stidimo se naše drvene, slavenske tradicije i ne čuvamo baštini – posebno kad je toliko vesela.