Town and man

Poljska baština Bielsko-Biala, moj najdraži „mali Beč”. Malo povijesti i turistička ponuda mojeg grada.

U članku „Pisac i grad”1 Ivo Ivić uspoređuje grad s čovjekom. Po njegovom mišljenju svako mjesto ima svoj karakter, izgled i isto kao čovjek može utjecati na naše osjećaje prema njemu. Također isto kao i mi grad ima svoj život, svoj puls, a mi smo dio njegovog organizma. Što je još važno, nas rodni grad je „kao kolijevka”, mjesto uz koje su vezane naše uspomene i do kojega ćemo se sigurno vraćati. U mojem srcu to počasno mjesto će zauvijek imati Bielsko-Biala, grad u kojem sam odrasla i prema kojem ću cijeli život imati sentimentalne osjećaje i uvijek ću ga zvati mojim zavičajem. I zbog toga koristim svaku priliku za afirmativno pričanje o mojoj „maloj Domovini”. Bielsko-Biala je grad u južnoj Poljskoj u Vojvodstvu Šleskom, smješten na obroncima Beskida silezijskog i malog te u dolini rijeke Biale. Nalazi se sto kilometara od Krakova te blizu granice s češkom i Slovačkom. Zauzima područje od 121 km2 i u njemu živi oko 200’000 stanovnika. Po veličini je to 18. najveći grad u Poljskoj, a po broju stanovnistva - dvadestet prvi. Grad je formalno osnovan 1951.godine, nakon spajanja Bielska s Bialom. Do ujedinjenja grad je bio poput Budimpešte sastavljen od dva dijela, a na rijeci Bialoj je bila povijesna granica Gornje Šleske i Malopoljske. Stari grad Bielsko nastao je u 12. stoljeću. A u drugoj polovini 13. stoljeća na poziv lokalnog vojvode na to mjesto su se doselili brojni njemački doseljenici. Na rijeci Bialoj je stoljećima bila granica Češke Slezije i Poljske kraljevine. Staro Bielsko je pripadalo Češkoj, te od 1526. Habzburgovcima. Kad se prisjetimo vremena Austro-Ugarske monarhije, možemo reći da mój grad ima jednu zajedničku crtu s Hrvatskom, jer u vremenu Drugog podijeljenja Poljske u 1772. na rijeci Bialoj nalazila se granica s Austrijom. Biala od tog vremena pripada austrijskoj Galiciji. Tek nakon Prvog svijetskog rata oba grada su bila dodjeljena novoosnovanoj Poljskoj državi. U 19. i 20. st. Grad je postao drugo središte poljske tekstilne industrije, nakon Lodzi (specijaliziran za preradbu vune i proizvodnju polu-sintetičkih vlakana). U drugoj polovici 20. st. razvila se mašinogradnja i automobilska industrija. Danas je Bielsko-Biala jedan od najaktivnijih industrijskih središta, s jako malom stopom nezaposlenosti (ok. 5%) te aktivno turističko središte regije, posebno zimi. U mnogim člancima i turističkim vodičima Bielsko smatra se „malim Bečom”, a u prošlosti zbog jako razvijene tekstilne industrije „poljskim Manchesterom”. Cijeli grad nalazi se na brežuljcima. A što se još tiče položaja, isto kao Zagreb i mi imamo svoju „Medvednicu”. Grad je utemeljen na obroncima planine Szyndzielnie, jedina je razlika (važna pogotovo za lijene osobe) da nasa žicara nije u kvaru. Središtem starog grada dominira toranj neoklasične katedrale sv. Nikole te renesansni dvorac Sulkovskih sagrađen na malom brdu. Zbog povijesti treba također istaknuti stanicu željeznickog kolodvora iz kraja 19.st. Bez pretjerivanja se može reći da je to jedan od najljepših kolodvora u Poljskoj. Zgrada je oblikovana u neoklasičnom stilu, a unutra je ukrašena freskama u pompejskom stilu. Od svih znamenitosti, osim lijepih povijesnih zgrada iz razdoblja klasicizma i Austro-Ugarske, valja istaknuti muzej tekstilne industrije, koja je činila značajan dio povijesti tog mjesta i čiji utjecaj je još uvijek vidljiv u urbanom obliku grada. U centru grada mozemo naći i nešto za ljubitelje umjetnosti – niz galerija, prekrasno Narodno Kazalište te Kazalište lutaka „Banjaluka”. Što je zanimljivo, posebno za lingviste, naziv tog kazališta ne potječe od grada u Bosni, nego od poljske riječi koja označava bezmislice, budalaštine. Šetajući centrom grada među lijepo obnovljenim zgradama, svaka osoba može iznenadno susresti prijatelja iz djetinjstva. Kako je to moguće? Svaka osoba koja je u djetinjstvu sa zanimanjem pratila avanture Loleka i Boleka može sresti ta dva dječaka, a zapravo njihov spomenik, ispred najveceg trgovačkog centra u gradu. Te zvijezde oko 150 crtića bili su „rođeni” u Studiju animiranih filmova u Bielsku! Na kraju, ostao je još jedan od simbola grada, naime „peglica” - Fiat 126p. U Bielsku i u Tychama nalazi se tvornica Fiata, koja je do 2000.godine proizvodila te popularne automobile. Puno možemo napisati o Bielsku-Bialoj, ali ipak vjerojatno će nešto ostati nedorečeno. Uvjerena sam da kad jednom posjetite taj „biser” podbeskidzke regije Sigurno ćete zaželjeti ponovo se vratiti.