Life experiences of a person with special needs

 Priča o osobi s posebnim potrebama Nikad nisam upoznala osobu s posebnim potrebama i zato sam našla priču o jednoj djevojci na internetu. Ona se zove Ana Ivić i je hrvatska paraolimpijka. Ana je uvijek obožavala sport i oduvijek se njim bavila. Kada je bila u osnovnoj školi počela je trenirati rukomet. Nažalost, kada je imala 17 godini, nastradala u prometnoj nesreći i ostala u invalidskim kolicima. Međutim, njen sportski duh se nije ugasio i ona nije odustala od sporta. Počela se baviti stolnim tenisom i probala živjeti normalno. Poslije nekoliko godina se udala, rodila je dijete i počela je postizati uspjehe u stolnim tenisu. Več na prvim natjecanjima je ostvarila viskoke rezultate, a godine 2007. je osvojila naslov državne prvakinje u muškoj konkurenciji. Njezin posledni veliki rezultat je brončan medalj u Pekingu na Svjetskom prvenstvu. Ana je sada članica Stolnoteniskog kluba u Varaždžinu i pomaže drugim ljudima. Puno radi jer broj ljudi u Varaždinskoj županiji koji imaju neki stupanj invaliditeta veći je od 20 tisuća, odnosno gotovo 12 posto stanovništva. Sudjeluje u projektu za izjednačavanje mogučnosti za osobe s invaliditetom. Ona je primjer da i osobe s posebnim potrebama mogu raditi vrhunske stvari u sportu, postići uspjeh i biti sretne. Ana je optimistika, često se smije i ponosna je svojom obiteljom. U interviju-ima često kaže da mnogi imaju zdravlje u globalu, ali nemaju puninu života. Sve ovisi o nama, ne možemo se prepustiti sudbini i s njom se pomiriti. Potrebna je nama snažna volja jer nitko nam ne može pomoći ako samo sebi nećemo pomoći.