„Grozna navika zvana kašnjenje“
U današnjem svijetu svi žurimo te uvijek imamo premalo vremena. Čini se da bi dan trebao trajati više od 24. sata da bi suvremeni čovjek uspjeo obaviti sve dužnosti. Je li zaista tako da užurbanost svijeta uzrokuje kašnjenje ili je to ipak pitanje ljudskog izbora?
Ljudi kasne iz različitih razloga. Oni koji kasne ne znaju dobro planirati kasne zbog loše organizacije. To su ti koji uzimaju previše obaveza i na kraju saznaju da ih neće riješiti. Takvi su ljudi stalno pod stresom što nije dobro za njihovo zdravlje. Ima i dosta onih koji kasne zbog takozvanih sebičnih razloga. To je zapravo najužasnija skupina jer joj pripadaju ljudi koji jednostavno ne poštuju drugih. Čovjek je stadna životinja, pa bi morao paziti na druge ljude te na njihove osjećaje i nužde.
U Poljskoj, kao u svakoj drugoj zemlji , ima ljudi koji kasne ali se ne može reći da je kašnjenje uobičajeno. Ako netko zakasni više nego 10.-15. minuta, njegovo se ponašanje smatra bezobraznim. Točnost je još uvijek dokaz dobrog odgoja te odgovornosti.
Meni je točnost vrlo važna, stvarno mrzim kad netko ne dolazi na vrijeme kasni. Vjerojatno je to pitanje odgoja, moj je otac oduvijek baš točan, pa sam ja ovu naviku preuzela od njega. I Postoji jedan način kako bismo kašnjenje mogli na koji možemo barem malo smanjiti loš dojam izazvan kašnjenjem, naime uvijek se bismo trebali ispričati onome tko nas je čekao. Još bolje je javiti da se javimo (A sms porukom ili pozivom) prije nego zakasnimo.
Mislim da ne bismo trebali kasniti uopće, posebno kad nemamo ozbilnih razloga. Ako se nam već dogodi da zakasnimo bilo bi dobro da ne izmišljamo Bog zna kojih isprika nego da se se iskreno ispričamo. Trebali bismo pamtiti da užurbanost suvremenog svijeta nije nikakva univerzalna isprika i zaista sve zavisi od nas.