„Put“
U današnjem svijetu skoro svi putuju ili žele putovati. Može se reći da je putovanje vrlo „in“. U svakom većem gradu održavaju se putnički
festivali koji svake godine imaju više i više posjetitelja. Čini se da ne želimo više biti samo turisti, nego „pravi putnici“.
Pitanje je: Je li uopće znamo zašto putujemo? Neki bi rekli da je njima putovanje samo užitak, ali putuju jer se žele opustiti. Drugi bi možda odgovorili da za njih je putovanje prava muka, ali ipak im stalno nešto, neki unutarnji glas, kaže da ostave toplu kuću i krenu u nekom nepoznatom smjeru.
Je li se može reći da je putovanje najbolji oblik zaborava? Sigurno bi se neki složili s ovom tvrdnjom. Mislim da zbog toga što putujući stalno doživljavamo nešto novo, u isto vrijeme ono staro ostavljamo iza sebe, putovanje bi onda moglo biti vrstom terapije. Posebno za one koje se bore s nekom traumom iz prošlosti. Često čujemo o tome da oni pravi putnici, koji su npr. oplovili svijet ili su proveli nekoliko godina u nekoj tropskoj šumi, ne znaju se vratiti u naš svijet. Na taj način putovanje može biti opasno. Kad se netko toliko odvoji od stvarnosti često se njegov život završi drastično – obilježenh je dosta slučaja samoubojstva velikih putnika.
Dosta često čujemo frazeme poput „putovanje je metafora ljudskog života“ ili „svi bi smo trebali putovati po vlastitoj duši“. Takve tvrdnje, čak ako imaju nešto istinito u sebi, toliko se nama danas čine smješnima da teško je govoriti o njima bez mrvice ironije ili cinizma.
Kad željeli bismo odgovoriri na pitanje: Koja je uloga putovanja u našem životu? vjerojatno bi većina od nas rekla da putujući možemo poznavati svijet, različite kulture te njihove pripadnike. Drugi bi rekli da putovanje omogućava razvoj identiteta te nam daje nova iskustva. Sve je to naravno istina, samo ne bismo trebali zaboraviti da osim putovanja iz „sebičnih razloga“ postoje još druge vrste putovanja. Neki krene na put zbog ekonomskih razloga, u potrazi za kruhom. Neki putuje zbog izgona, čak ako bi baš htio ostati na mjestu...
Možemo reći da je motiv putovanja prisutan u umjetnosti oduvijek, možemo ga naći npr. u antičkim komedijama te tragedijama. Čini se da su ga najviše prihvatili pisci i filmski redatelji. Možda je danas žanr klasičnog putopisa malo zaostali, ali se suvremeni pisci diljem svijeta još dalje sliže motivom puta i putnika, isto i filmski redatelji.
Vidimo dakle da je putovanje nešto baš popularno i uobičajeno u našoj kulturi. Možda bi tada bilo bolje pitati: Je li se danas uopće može pobjeći od putovanja?