„Grad“
Mirko Kovač u svojoj priči „Pisac o gradu“ napisao je da grad je poput čovjeka, živog bića, osobe. Usprkos tome što u svojoj svakodnevnici nismo toga svjesni, čini mi se da ta teza je istinita te teško bilo bi teško se s njom ne složiti. Nesumnjivo je da grad utječe na naš život i često o tome u kojem smo gradu i kakav je taj grad ovise naše raspoloženje, zanjimanja, prijatelji, poznanici itd. Grad u kojem živimo sudjeluje u našem životu te je svjedok toga što se nama događa, što radimo, čime se bavimo. Grad živi, diše, osjeća ko isto kao i mi. Štoviše, grad ne živi samo poput nas – ljudi – ali živi isto kao i mi s nama. Veza između grada i njihovih stanovnika nije uvijek jednostavna. Ponekad ili možda čak i često se događa da se ljudima ne sviđa grad u kojem su se rodili, u kojem žive ili rade. Unatoč tome, smatram da sa svakim je moguće sprijateljiti se sa svakim gradom te u svakom gradu možemo naći nešto što će nas s tim gradom povezati. To može biti neka sitnica, jedno maleno mjesto, s kojim nas spajaju lijepa sjećanja, na primjer omiljeno mjesto igre iz djetinjstva, šuma u kojoj se znamo odmoriti, uličica uska uličica s pogledom na more, klupa u parku... Prijateljstvo koje ćemo sklopiti s takvim gradom, čak i nakon najtežih prepreka, bit će sigurno čvršće i dulje nego s bilo kojim drugoim mjestom. Često se ipak kaže da svugdje je dobro, ali najbolje je kod kuće. Zar nije tako da se uvijek rado vraćamo u svoj rodni grad? Mjesto u kojem smo se rodili je najčešće naš prvi pravi prijatelj. Zbog toga mislim da povratak u rodni grad, posebno nakon dužeg vremena, uvijek je velik od doživljaj. Oživljavaju tada u nama različite uspomene, bude se sjećanja na mnoga događanja iz našeg života koje projiciramo te pred očima vidimo mnogo slika iz prošlosti koje možemo projicirati kao film o našem životu.
S obzirom da o svome gradu mislimo kao o svome prijatelju, trebali bismo se ponašati prema njemu isto tako, kao se ponašamo prema dragim nam ljudima – s ljubaznošću, iskrenošću i ljubavlju. Ne možemo zaboraviti da o svojem gradu baš kao i o svojim prijateljima, treba se brinuti. Ne možemo zaboraviti da treba se brinuti o svojem gradu baš kao i o svojim prijateljima. Čini mi se da posebno u današnja doba jako je bitno brinuti se za okoliš, atmosfera i prirodna mjesta koja se nalaze u gradu. U vezi s time smatram da sve inicijative koje imaju svrhu smanjivanja onečišćenja okoliša vrijedne su da se o njima govori te da se u njima sudjeluje. Projekt Dan bez automobila, koji je pokrenut prije nekoliko godina u mnogim europskim gradovima, jedna je od ideja s ciljem borbe protiv prekomjerne zagađenosti našeg okoliša. Danas taj se dan obilježava se diljem svijeta 22. rujna kao Svjetski dan bez automobila. U Poljskoj tog dana vozači koji predoče prometnu dozvolu mogu se besplatno voziti svim sredstvima javnog prijevoza. Nedvojbeno je ipak da čak i aktivno sudjelovanje u takvoj inicijativi neće donijeti velik doprinos našem okolišu, ako međunarodne organizacije te vlade svih zemalja neće provoditi racionalnu politiku okoliša. Mislim da bi kontrole zagađenosti razine zagađenosti okoliša morale biti češće te kazne za prekomjerno onečišćenje atmosfere strože. Važno je dako također da se poduzme i nove inivijative za spriječavanje posljedica zagađenosti okoliša tako da bi što više ljudi bilo svjesno tog problema.
Grad S jedne strane grad je živo biće, ali s druge strane grad su ljudi koji u njemu žive, pa koji da bi mogli normalno i dobro živjeti u gradu trebaju imati i dobre uvjete.