„Putovanje u svijetu fikcije“
Ljudi putuju kroz cijeli svijet, vide različite gradove i poznaju mnoge kulture. Ja bih isto mogla tako reći, samo svijet mi je drukčiji. Od nekoliko godina bavim se igranjem kompjuterske igre i gledam puno fantastičkih ili znanstveno-fantastičkih filmova. U njima predstavljen je drugi svijet, a ponekad i taj naš suvremeni samo na drugi način, i ja jako uživam putujući kroz njih.
Igre o kojih govorim stvorene su na sličan način i funkcioniraju prema jednom jednostavnom principu. Odabireš svog fikcijskog junaka, daješ mu nadimak i nakon toga popunjavaš zadatke, misije dobivajući iskustvo, oružje i druge zanimljive stvari. Što mene najviše zanima je to, da imam priliku preživjeti neku priču, naime jednu ili više avantura dok putujem kroz izmišljen svijet pun prekrasnih krajolika, gradova, čudnih biljka i životinja. Znam da taj svijet nije realan, no to ostavlja još bolji dojam jer mogu za taj trenutak igre izbjeći stvarnost svog života. Mogu imati drugi surrealistički život, pa o tome sanja svaki čovjek.
Ljudi kažu da kompjuterski igrači nemaju života. Ja sam negdje pročitala jednu mudru rečenicu da nije tako nego mi odlučujemo imati ih više. Slična stvar je s knjigama. Samo namjesto imaginarnih slika u svojoj glavi u igri netko drugi već je predstavio nama taj svijet. Knjige ili igre daju ti mogućnost preživjeti nešto što ne bi nikad mogao u svom životu zbog toga da takve mjesta, ljudi i životinje ne postoje.
Osim igre putovati u svijetu fikcije se može gledajući filmove. Uz pomoć gledanja filmova možemo vidjeti čudne mjesta, zamisliti kako izgleda život u drugom kraju svemira i kakve kulture mogu se tamo razvijati. Ja sam gledala znanstveno-fantastičke filmove i serije od malenih nogu. Ono što je bio 15 godina prije fantastika danas je već moguće. Svijet je prošao veliki tehnologijski napredak od tada, no još neke stvari nisu nama dostupne. Gledanje nekih od sci-fi filmova danas je kao predviđanje jer s godine na godinu nešto od tih filmova postaje istina. Fikcija prelazi u stvarnost i ono što si vidio u filmu možeš doživjeti u svom realnom životu. To je kao da ti se popunja neko sanje.
Ima još jednu mogućnost putovati uz pomoć filmova samo nije to više fikcija. Mislim na dokumentarce ili filmove o sadašnjim uvijetima ili mogućnostima života. Svjesna sam da u našem svijetu postoje prekrasne mjesta ili takve kojih ne bismo mogli zamisliti. Naravno da mnogo ljudi nema financijskih sredstva vidjeti te mjesta onda imaju drugu priliku uz pomoć filmova. Nedavno sam gledala američki film „Gravitacija“. Film predstavlja izmišljenu priču ali za mene najvažniji je bio način na koji ju predstavlja. Prvi put u svom životu mogla sam zamisliti kako će izgledati putovanje u svemir. Mislim da je taj film ostavio sličan dojam na mnogo ljudi jer dobio je nekoliko Oskara, među ostalim za specialističke efekte.
Svjesna sam da kompjuterske igre i gledanje filmova imaju svoje manjine. Najveće od njih je to da se može postati ovisnim o njima. Ja sam htjela predstaviti da takav način alternativnog putovanja ima i pluseve te moguće je uživati u tome. S druge strane mislim da to je samo dodatak u životu, ne pa njegov način. Jako važno je da osim igranja, čitanja knjige ili gledanja filmova izađemo iz kuće, iz tog fantastičkog svijeta i potrudimo se nači istovrijedne i zanimljive stvari u svom realnom životu.