RELIGIJA A TRADICIJA I POVIJEST
Religija i tradicija su jako povezane te potječu iz jedne povijesti i kulturi. Kršćanstvo je jedna od najvećih vjera diljem svijeta onda i u Poljskon i Hrvatskoj ima veliki broj katolika. U tim državama vjera mnogo znači i jako je povezana s tradicijom.
Puno tradicija potječe iz kršćanstva i obrnuto. U prošlosti postojale su mnoge običaje kojih nije se dalo tako lako izbaciti iz kulture države i s tog razloga kršćanstvo ih je malo prilagodio te prihvaćao. To se vidi diljem svijeta u kojem puno ljudi su kršćani, no slave blagdane na drugi način ili ponašaju se malo drugčije.
U Poljskoj večina ljudi su katolici, barem tako ih smatra Crkva. Po mojem mišljenju, taj broj nije istini. Ljudi se smatra katolicima ako su kršteni i bili su u prvoj pričesti. Samo, te dvije osnovne stvari nisu većinoma bile njihove odluke, nego obitelji. Od malenih nogu se djecu odgaja kao katolike onda teško da ne bi bili katolici i ne bi znali tih kršćanskih tradicija. U današnjem vremenu više i više ljudi, kad ustupi u odrasli svijet, odustaje od te „svoje“ vjere. U Poljskoj nije to još tako jako, ali pojavlja se takva tendencija. Gledajući na to da kršćanstvo je tako duboko ukorijeno u svijesti Poljaka, ti ljudi drže se katoličke vjere i tradicije. Ne bi bilo moguće drugčije jer ljudi „gledaju“. Čovjek mora biti dio društva onda ne želi da zbog svoje nevjere se ga iz njega izključi. Ne želi uvrijeđati svoje bliske, poštuje njihove želje i tako se prilagođuje društvu. Npr. ja ne bih mogla zamisliti da se ne vjenčam kod crkve ili da me ne pokope u skladu s katoličkim običajem. To bi moju obitelj jako uvrijedio i rastužilo.
S druge strane, ne vidim skoro ništa lošeg u katoličkom odgoju. Katoličke namjere i moralni sustav je zaista plemenit. Moji roditelji su pravi vjernici, pohađaju misu svaku nedjelju, koriste sakramente i stvarno vjeruju, ipak nisu takvi konservativni. Ja bi to zvala „zdrava vjera“. Sama sebe smatram da sam dobra osoba i možda to je posljedica tog katoličkog odgoja.
Mislim da vjera je potrebna ljudima kao duhovna podrška. Lakše im je proći kroz život ako znaju da to ima smisao i veći krajni cilj. Ljudi vjeruju da to što rade ima razlog, posebno kad su u kriznim situacijama. Vjera daje im odgovore na to što ne razumiju i daje im nadu. Ta zadnja rečenica je fundamentalni uzrok osnovenja religije, što potvrđuje povijest i npr. stari bogovi.
Crkva je imala i još danas ima dobre i loše strane jer to je proizvod čovjeka. Što se tiče loše strane, zna se iz povijesti da Crkva je iskorištavala ljude i njihovu lakovjernost za vlastite potrebe. Popovi su se bogatili na tome a ljudi su stradali svoj život zbog praznovjere. Znanost nije se tako razvijala jer su ljudi mislili da potječe od đavla. Doba inkvizicije je najgrozniji i najtočniji primjer za to. Z druge strane, to što se događalo nije stvar kršćanstva nego takva je priroda čovjeka. Paradoksalno je to da se kršćanstvo osnovalo da bi se takve okrutnosti i zla izbjeglo.
Crkva ima i dobre strane. Kao institucija je pomogla mnogim ljudima. Donijela je psihičku i materijalnu pomoć i podršku. Posebno za vrijeme krize, npr. ratova. Crkva može imati integracijsku funkciju u teškim situacijama naroda i države. Dobrotu crkve se vidi po njezinom dobrotvorstvu. Ja vidim puno toga u svojoj župi. Svečenici jako pomagaju svim koji su u potrebi.
Kao što se vidi, teško je ocijenivati vjeru i Crkvu. Ima toliko prednosti kao i manjina a ja sam opisala samo neke osnovne stvari. Iskreno mogu reći da ja ne vjerujem ni u Boga ni u Crkvu ali poštujem ljudsku potrebu za njih. Znam razumjeti razloge ali vidim i posljedice koje vrlo često mi se sviđaju ili meni opterećuju život. Ne mogu reći da kršćanstvo nestalo iz mog života jer ne mogu npr. zamisliti da ne bih slavila Božić ili Uskrs. Isto tako pohađam crkvu svaku nedjelju s roditeljima ali razlog je obiteljski ritual i zajedničko druženje. Kršćanstvo mi je tradicija i dio povijesti i mislim da nisam sama u takvom mišljenju.