ESEJ
Hrvatska i Poljska- ovo su veoma slične zemlje, koje se ipak razlikuju. Sigurno svakome od nas draga je tema Uskrsa. Zanimljivo je pitanje: Kakve su razlike i sličnosti u hrvatskim a poljskim običajama?
Svećani običaji u kzatoličkoj crkvi imaju jako dugu tradiciju i traje već desetljećima u skoro ne promjenjenom obliku. od Vrijeme posta prije Velikih dana (tj. Veliki četvrtak, petak, subota i nedelja) ima svoju posebnu tradiciju. Sve počnje u Srijedu kad ljudi se skupljaju i mole o oproštenje grijeha. Tada misle o svojim lošim ponašanju, imaju više svijesti svih krivnja, izmišljaju neke poste- ono čega ne će raditi u vrijeme posta. Nije to nova tradicija jer potječe iz vremena srijednjeg vijeka kad su svećenici imali više uloga na društvo i htjeli su mjeriti ljudsko loše ponašanje da bi se ljudi okrenuli prema Bogu ne samo mislima, ali i svojim tijelom- proces očiščenja duha i tijela. Sličnu situaciju imamo u Poljskoj jer post je vrlo važno dio svakogodišnjeg čekanja na uskrsnuče Isusa. Ostali su običaji jako slični: donosu u crkvu posvećene . Nakon dugog vremena posta, prije Uskrsa donosimo u crkvu: kruh, jaje, kobasicu ili šunku, vodu i još neke stvari- da bi svećenik se pomolio i dao je svoj blagoslov. Kasnije na u vrijeme svećane večere obve darove obavezno moraju se naći na stolu. Te Velike dane imaju svoju posebnu, dugu tradiciju i simboliku koja je povezana (svaki dan na drukciji način) sa događajima s Isusovog života. Očigledno nešto tako kad se ponavlja svake godine može biti dosadno za neke ljude. Po mojem mišljenju nije jer je to vrijeme odmora od napornog, svakodnevnog života i vrijeme koje možemo provesti zajedno s obitelji. Osim toga naš život stalno se mjenja onda dobro je staviti na loptu i malo razmišljavati o sebi i životu. Nakon vrijeme posta dolazi vrijeme Uskrsnuća. Tada kao i u Hrvatskoj: cijela obitelj ide u crkvu, moli se, slavi szajedno i jede svećane obroke. Sigurno postoje razlike u ˝meno˝ svake zemlje, što više- obitelji. U Poljskoj imamo zanimljivu tradiciju svećane saladte- svaka obitelj priprema salatu od povrćae. Uglavnom sastojci su isti, ali kod svake obitelji imaju drugačiji okus. Izgleda tako kao bi svaka obitelj imala je svoj tajni način pripreme. Imala sam mogućnost biti u Hrvatskoj u Ponedeljak (taj posebni Ponedeljak, koji je dijelom Velikog tjedna). Shvatila sam da sve izgleda jako slično kao u Poljskoj, ali ipak postoje razlike. Što je slično? Doručkujemo zajedno (cijela obitelj), (dajemo) poklanjamo sebi darove, idemo u crkvu na misu. Kakve su razlike? U Hrvatskoj postoji nešto tako kao ˝borba obojenim jajama˝ (dvije osobe udaraju skuhanom jajom o jaje. kKoji prvi razbije jaje drugoga- pobjedi), u Poljskoj nema tog običaja. U mojoj zemlji Ponedeljak zove se još ˝Lany Poniedzialek˝ što se može prevesti kao ˝Mokar ponedeljak˝. Zašto tako? Jer ljudi (odrasli ili mladi- nema veze jer svima je fora) leju vodu na ostalih. Ta stvar ne događa se samo kod jedne obitelji nego između susjeda, a čak između cijelog sela! Sigurno za takvu zabavu trebamo imati dobre vremenske uvjete- topli, sunčani dan.
Može se reci da smo slavenske narode i da naše običaje i tradicije imaju slični izvor kojim je: kršćčanska vjera. Što se tiče tradicije i načina slavljenja bi blagdana Uskrsnuća ovo se vidi još više. Sigurno postoje razlike jer ipak nismo isti. Za mene najvažnije je u to vrijeme biti s obitelju. Nažalost ove godine opet ne ću imati takvoj mogućnosti. (Izgleda) Istina je takva da kad nam nešto fali- još više to cijenimo...