Mirko Kovač, Sarajevske priče
Tekst opisuje odnose između pisaca i gradova. Navedenih je nekolikao primjera pisaca i njihovih doživljaja povez povezanih s gradovima. Svatko od njih je prim zapazio nešto drugo, ima drugačija iskustva.
Baudelaire je pjevao da pjesnikov želi cilj je nadati pa oplemeniti ćudo osobine grada jer sve ima svoj čarm, čak i nešto strašno i ružno. Borghes je djelomično dijelio mišljnje Baudelaira i za njega odnos s gradom ističe se strahom, ne ljubavlju. Italo Calvino isto cijeni u gradu „strogost i stil“, pa zato je za pisanje izabrao Torino. za pisanje Štoviše, svojim vrlinama sliči mu na njegov grad njihovih sunarodnjaka. Svaki se grad ističe suprotnostima čime uzorokuje utiskom čime sliči na „carski posjed“. Bio je oduševljen knjigom Argentinca i Talijana „Riječnik imaginarnih mjesta“. Predstavili su u njoj svoju teoriju da sve ima svoju vidljivu i nevidljivu stranu, da ako nešto postoji, mora biti i nepostojeće.
Spo U članku spominjen je i poljski pisac Witold Gombrowicz svom svojim gradom.
I Ivo Andrić je mnogo putovao, najviše je kriticizirao Beograd, što može čuditi, ako se pogleda njegovu kasniju suzdržljivost i opreznost. U Zagrebu se osjetio najbolje na svijetu.
S Gustav Matoš je najviše cijenio Zagreb i njegov Tuškanac. Tin Ujević je izabrao Split za svoj najbolji grad.
To pokazuje da svaki čovjek