Town and man

 Gradovi su poput ljudi ili života...

Zaljubljivala sam se u životu beskraj puta. U knjige, filmove, zemlje, stvari... Ali veza između čovjeka i grada je nešto sasvim specifično, što stvarno sliči na vezu između dvoje ljudi. Na početku važan je prvi dojam. O njemu ovisi u kojem će smjeru sve otići. S gradom flertuje se polako, bez žurbe – ako želimo ostvariti nešto više nego samo brzo i kratkotrajno očaranje moramo odvojiti malo više vremena. Umjesto da trčimo s mjesta na mjesto, trebamo sjesti, pogledati, razmisliti malo i jednostavno uzeti si vremena. Ali bez obzira na to kako se ponašamo, teško predvidjeti nastavak veze. Možda će to biti srdačno prijateljstvo između nas i grada, možda kratkotrajna zaljubljenost, a možda čak i velika ljubav koja će ostati još dugo u nama. No može se i dogoditi da jedino što osjetimo je mržnja, dosada ili odbojnost. U pravu je Mirko Kovač kad kaže da su gradovi poput ljudi – imaju svoju ličnost, karakter, a ponekad čini se da i osjećaje. Ali prije svega veza između nas i grada zna biti jako slična vezama koje nas vežu s drugim ljudima. U grad zaljubila sam se prvi put kad sam imala petnaest godina. Žedna avantura i novih iskustva spakirala sam ruksak i otišla u Štokholm na dva tjedna. Odtad jedna od najdražih stvarnosti mi je kad lutam mnogim gradovima kojih još ne poznajem ili vraćam se u ove davno ne posjećane. Samoća u takvoj situaciji nosi sa sobom malo melankolije i tuge, ali to je ova vrsta tuge koja zna biti jako inspirativna. Zapravo to što je najteže u stalnom traženju svojeg vlastitog grada, mjesta gdje stvarno ćemo biti doma je ovaj osjećaj da nikada nisi tu. Gdje god čovjek dođe, uvijek osjeća čežnju za nečim drugim. Kao da je u svakom od svojih gradova ostavio mali komad sebe.