Car-free city

Dan bez automobila

Dan bez automobila je ideja koja postaje sve popularnija u Europi i na svijetu. Suvremeno društvo je uglavnom svjesno da se moramo sami pobrinuti za čisti i zdravi okoliš, no s druge strane problem nije toliko očit ako je naš komfort u pitanju, a automobili su jedan od glavnih faktora udobnog života. Mogli bismo se dvojiti – kakav utjecaj na zagađenje zraka ima samo jedan dan u kojim ne upotrebljavamo automobile? Je li uopće Dan bez autombila smislena inicjativa? Mnogi europski gradovi 22. rujna obilježavaju "Europski dan bez automobila". Ovog dana neke ceste su zatvorene, karte za javni prijevoz jeftinije, a reklame i posteri pokušavaju nagovoriti ljude da krenu na posao biciklom, pješke ili javnim prijevozom. Cilj – čistiji zrak, manja buka i gužva u gradu. U Poljskoj u više od sto gradova se toga dana možemo besplatno voziti javnim prijevozom (ponekad trebamo imati sa sobom dokumente svojeg vozila umjesto karte). No moram priznati da ne vidim velike razlike u broju automobila na cestama ovog dana u Krakovu. S jedne strane, razumjem ideju ovog dana. Naravno, zagađenje zraka neće se promijeniti poslije jednog dana, čak i ako bismo se svi počeli voziti samo biciklima. Iako, važnije je buditi ekološku svijest u ljudima. Možda će zbog ovakvog dana netko malo razmisliti o tome kako može promijeniti svoj život da bude zdraviji, i za njega i za okoliš. Nažalost, nije sve tako bajno i krasno. Kako sam već napisala na početku, čovjek je biće koje traži čim manje truda. Ako alternativa za automobil je tramvaj u kojem gužva je toliko velika da skoro "ležiš" na ostalim putnicima, po zimi je unutra mraz, a po ljeti vrućina i smrad, teško se odlučiti za takvu promjenu. Ista stvar je s biciklima – ako nema dobrih staza u gradu, nitko neće riskirati svoj život vozeći se biciklom. Sve u svemu, mislim da Dan bez automobila nije loša ideja, no ako stvarno želimo da ljudi ostavljaju svoje automobile kod kuće, prije svega moramo promijeniti infrastrukturu naših gradova. Postoje mjesta, kao što je na primjer Štokholm, gdje većina ljudi čak i nema autombila jer im nisu uopće potrebni. Da bi nešto tako bilo moguće i u Krakovu, treba još jako puno posla i ekološko svjesnih političara i građana.