Life experiences of a person with special needs

Jedan dan s života Ive Tko je Ivo sto posto ne znate ali, i on vas ne zna. Ovo nije tako bitno. Bitno je to da biste znali koliko imate sreći u životu da ne morate toliko se mučiti sa savakom sitnicom. Ivo rodio se sa bolesnima nogama on nikad neće hodati. I to je njegova najveća katastrofa u životu. Svaki dan osjeća bol ali, i nikad ne odustaje. Želi živjeti kako svi studirati, raditi i ljubiti. Svi dani su isti budi se u 5 ujutro. Onda mora vježbati u 6 može krenuti na kolicima u kuhinju gdje sam mora pripremiti ručak ovo traje čak i sat. Nakon pere posuđe i mora čekati bus, kojim dolazi na posao. Radi u nekoj firmi koja proizvodi olovku ovo je jedini posao koji je mogao naći. Da bi ući na peti kat mora pomoć prijatelja tvrtka nema lifta ovo može trajati čak i 20 minuta. Kad je već na vrhu u 8 sati počinje posao koji traje 8 sati. Ne može izići na pauzu to je ne moguće pauza traje 30 minuta on mora isto vrijeme na ulaz i izlaz. Opet prijatelji pomažu prinose mu hranu. U 16 mora čekati nekoliko minuta čak i pol sata. Puno ludi s invaliditetom vraća se u isto vrijeme. Dolazi u kuću u 17 čeka na prehrambene produkte koje prinosi mu netko s pomoći socijalnoj. U 18 počinje učiti, mora studirati u suboto i nedjelju da bi mogao raditi svojom na poslu nitko ne želi takvoga zaposlenika ali za njega ne moraju plaćati porez. I tako raju mjeseci i dani. Svaki isti svaki težak i naporan. Netko od zdravih mogao bi tako živjeti? Mislim da da ali morao bi se smiriti i naviknuti ali nitko nije bi htio tako živjeti. Dakle moramo pomagati i ne gledati na njih kao na žrtvi ono se tiče nas svih i svatko od nas mogao bi biti na njegovom mjestu.