Kovačev esej daje čitatelju pogled na Kovačev esej "Pisac i grad" daje čitatelju pogled na način pisanja o gradu i shvaćanja grada ga. Saznajemo da je grad čest motiv u književnosti i svaki pisac doživljava upotrebljava ga na svoj način jer svatko od nas može različito može doživljavati isto mjesto.
Mirko Kovač na početku uspoređuje grad s ljudima, kaže da je grad živo biće, miješavjina mješavina svih svojstava. Svaki Grad uvijek izaziva neki osjećaj, možemo ga mrziti ili voljeti, ali ne možemo ostati ravnodušni. Kovač u svom eseju posvećuje pažnju posebnim odnosima između pisaca i gradova obraća pozornost na poseban odnos između pisaca i gradova. Spominje poznate pjesnike iz cijelog svijeta iz cijelog svijeta poput Baudelairea, Whitmana, Borgesa, Calvinoa, Manguela, Guadalupa, Augea, Gombrowicza, Crnjanskoga, Bilatovića, Andrića, Matoša, Ujevića. Približava njihov nac način pisanja o gradovima, ponekad pokazuje da oviseći o iskustvu umjetnika jedan grad mo izaziva različite dojmove, ali uvijek zauzima važno mjesto u njihovom stvaralaštvu. Jedan od pisaca je cijeli život tražio svoj izgubljen grad, a kad je ga našao, umro je tamo. Za drugog pisaca, jedan je grad Po postao spašenje od neuroza drugog grada. Jedan je trebao četrdeset godina da stvarno doživi Split, a drugi uvijek vidi gradove u crnim i pesimističnim bojama.
Na kraju Kovač u traži nešto što povezuje zajedn veznik između spisatelje i turiste pišeći da je to želj vjerojatno svih privl i pisaca, i turista privlače gradovi, samo razlika je u načinu na koji je doživljaju.