Crkva u vremenu krize
Danas se cijeli svijet nalazi u sjeni krize. Nije to samo ekonomska kriza nego i izgubljenje vrijednosti. Teško mi je reći kakav je razlog tih problema, ali mislim da i bez problema s bankama došlo bi do takve situacije. Djeca sve ranije uzimaju alkohol i cigarete, djevojke stavljaju svoje gole slike na internetu, sve popularnije su radikalne stranke itd. Također se mijenja imidž Crkve i svećenici moraju naći dobar izlaz iz te situacije.
Nažalost puno svećenika ne samo ne pobolšava imidž Crkve nego daje protivnicima sljedeće argumente protiv sebe. Puno se danas govori o zločinama svećenika protiv djece ili seksualnim odnosima s drugim svećenicima. Naravno, mediji pretjeravaju i stvaraju previše crnu viziju Crkve, ali s druge strane svi znaju da seksualne probleme postoje u nekim krugovima Crkve.
To su samo najloše situacije, ali i drugi svećenici ponekad ne mogu se dogovoriti s vjernicima. Ljudi danas žele jako liberalnu Crkvu i zaboravili su da se nekih stavova ne može mijenjati. Ljudi danas sve mogu napraviti, nemaju nikakvih moralnih granica i situacija u kojoj svećenik govori da su neka ponašanja griješna je nerazumljiva za vjernika. “Ako ovaj tamo, na misi, govori da nešto radim loše, bolje će biti da ne idem tamo sljedeći put.“ Puno svećenika ne zna kako mogu doći do izgubljenih ljudi. Jedan može biti previše strog, drugi želi doći do liberalnih grupa i previše mijenja svoj stav tako da se sam može naći daleko od Crkve. A ljudi su lijeni i ne žele tražiti dobrog pastira, nego idu u najbližu crkvu pa poslije govore da su svi svećenici loši.
Danas ljudi žele imati golemu slobodu – “nitko mi neće govoriti što moram raditi“. Izgubili su se ideali i više ni roditelji, ni političari, ni svećenici nemaju prava govoriti o moralnom zakonu jer svaka osoba ima pravo da živi tako kako želi. S jedne strane to je dobro da se ne bojimo što mogu reći prijatelji ili susjedi, ali s druge ponekad korisno je slušati pametnije osobe.
Jednom rječju, nije tako da je sama Crkva kriva izgubljenja vrijednosti u životu vjernika, ali nije idealna i u teškom vremenu mora na neki način promijeniti svoj imidž. Prvi korak je napravio novi papa, Franjo, ali drugi svećenici moraju ga slijediti jer možda ravnodušnost i veselo lice je to što ljudi žele naći nedjeljom u crkvi. Naravno to nije sve, ali dobar početak je jako važan.