Esej IV
Stereotipi su svugdje – ima ih puno. Kad govorimo o nekoj državi, spolu ili grupi ljudi – imaju neke posebne znakove koje opisuju nekako dobre strane, ali češće ove mane otvih grupa.
Ono što se tiče država, svaka ima svoj stereotip po kojem je poznata diljem svijeta. Kao i Hrvatska. Autostereotipe koje su predstavjene u zadatku nekako ispunjavaju istinu o Hrvatima. Dakle, ako su rekli da stavljaju vegetu u sva jela – moram se potpuno složiti s tim. Jako često dobivam presoljeno jelo. Možda za svakog Hrvata to je nešto normalno, ali za Poljakinju koja nije naviknuta ponekad je teško pojesti do kraja bez vode. Mislim da je to posebno značajka tradicionalnog hrvatskog jela. Sljedeći stereotip, da Hrvati nude cedevitu na svakom koraku – istina. Mogu reći da je cedevita drugi hrvatski proizvod koji svaki mora ovdje probati odmah nakon rakije. Kad govorimo o jelu, a posebno o ručku – u Poljskoj jako važan dio ručka je krumpir, a u Hrvatskoj meso – tako misle Hrvati – može. Nažalost nisam imala prilike jesti skupa sa Hrvatskom obitelji. A u menzi ima velik izbor, tako da ne samo meso, ali možda je to istina. Mladi ljudi u Hrvatskoj žive s roditeljima dok ne stupe u brak. U ovo vrijeme teško mladim ljudima naći odmah nakon školovanja svoj posao, ali nije tako uvijek. Slično je u Poljskoj – sve zbog nedostatka posla. Ali to je druga priča. Dalje, ponos koji postoji u srcu svakog Hrvata meni se jako sviđa. Imam nekakav dojam da većina Poljaka uopće nije zainteresirana svojom državom. Zasigurno ne možemo pretjerivati u tom ponosu, ali kad imamo dobro mišljenje o svojoj državi. Po mom mišljenju sve je puno ljepše. Bolje se osjećamo, smo ljubazniji smo.
I ovo dobro raspoloženje u Hrvatskoj, ljubaznost, želja pomoći – zahvaljujući tome jesam ovdje, osjećam se kao doma i neću se vratit.
Svaka država ima svoje vlastite stereotipe, običaji, većina njih označava neke mane koje karakteriziraju određenu državu. Ali nije to općenito istina.
Ono što se tiče Hrvatske, ono što sami Hrvati o sebi misle da stavljaju vegetu u sva jela – potpuno mogu se složiti s ovom tvrdnjom. Ne znam točno da li to je vegeta ili sol ali sigurna sam da skoro sve obroke za mene Poljakinju su presolijene. Mislim da to je to nekakava posebna značajka tradicionalnog hrvatskog jela.
Sljedeći stereotip, da na svakom koraku Hrvati nude cedevitu – to je tvrtko koja dominirala cijelu Hrvatsku može se reći da je to sljedećei proizvod u Hrvatskoj (odmah nakon rakije).
Netko je rekao da ne postoji ručak bez komada mesa – ne mogu tako reći, ali može zbog toga da nisam imala priliku jesti sa Hrvatskom obitelji. A menza nudi različite , ne samo meso.
Mladi ljudi u Hrvatskoj žive s roditeljima dok ne stupe u brak. U ovo vrijeme teško mladim ljudima odmah nakon školovanja, naći neki posao, dobiti garantiran posao. Ponekad je to samo neka isprika, ali većinom tako je. U tom slučaju Hrvatska jako podsjećava na Poljsku.
Dalje, ponos koji postoji u srcu svakog Hrvata meni se jako sviđa. Imam nekakav dojam da većina Poljaka uopće nisu zainteresirani svojom državom , a i ponekad
Ne možemo pretjerivati, ali kad mislimo dobro o svojoj kući, državi bolje se osjećamo, svijet je ljepši ipak kad nikad nisu u inozemstvu.
Sljedeća tvrdnja da
steretipa ima svugdje – kad govorimo o državama, o spolu, o velikihm grupama