Obitelj nekad i danas
Devedesete godine 20. stoljeća prošle su ispod znaka promjene u svakoj struci. Sociolozi su predskazivali raspad tradicionalnih vrijednosti u ovom razdoblju što je rezultiralo padom tradicionalne obitelji. S druge tačke gledišta, posmatrano iz perspektive jednoroditeljskih obitelji, to je samo znak novih vremena koje će postaći alternativni oblik funkcionalne obitelji.
U tadašnjim vremenima drukčije se gleda obitelj. Preovladava nuklearna obitelj koja se sastoji od roditelja i djece, najčešće je to samo jedno dijete. Ima još samohranih majki ili očeva. Obitelji LGBT također vaspitavaju djecu i smatraju se kao ravnopravne obitelji. U prošlosti se obitelj definirala kao veza žene i muškarca koji su imali djecu, zajedno sa njima živjeli su baka, djed, tetka, stric etc. Ovaj primjer naziva se mnogo generacionalna obitelj.
Po mom mišljenju, moderna obitelj, npr. samohrane majke ili obitelji LGBT koji odgajaju djecu su funkcionalne obitelji koje pružaju djeci najbitnije vrijednosti kao ljubav, povjerenje. Svako dijete zahtijeva ljubav i pažnju koja se njemu posvećuje. Nema veze da li ga vaspitavaju dva muškarca ili dvije žene. Najbitnije je da postoji netko ko će pomoći ovom dijetetu, ko će mu davati ljubav i povjerenje. Domovi za nezbrinutu djecu u svakoj državi na svijetu puni su i dobro bi bilo kad bi psiholozi počeli misliti da je usamljen odgoj ove djece gori nego kad to rade dvoje homoseksualca.
U Hrvatskoj preovladavaju tradiconalne obitelji jer je hrvatsko društvo konzervativno. U referendum u prosincu 2013. godine ljudi su odlučili da su protiv homoseksualnih brakova. Mladi hrvati često žive zajedno sa roditeljima i djedovima. Razlog ovog je ekonomsko stanje.
U Poljskoj preovladavaju tradicionalne obitelji. Najčešće na selima i u malim gradovima zajedno žive tri generacije obitelji. Mladi brakovi biraju opciju 2+1 što znači da se odlučuju samo za jedno dijete. Razlog ovih odluka je obrazovanje mladih ljudi, zahtjev nastavljanja karijere i želja udobnog života. Procenat jednoroditeljske obitelji nije baš visok, sigurno je to zbog toga što je poljsko društvo konzervativno.
Da zaključuim, mi smo kao pojedinci u društvu osuđeni na promjene. Sve što je novo i nepoznato ne može se odmah osuđivati na nešto loše. Treba sačekati da prođe mnogo vremena da se vide posljedice nekih dešavanja i promjena u društvu. Sve na svijetu ima svoje mane i vrline. To od nas ovisi da li ćemo napraviti od nekih pojmova više mana. Svakom dijetetu je bolje da se odgaja u obitelji, nema veze da li se ona sastoji od dvije žene ili dva muškarca.