Dan svih svetih i poduzetništvo
Krišćanjski svijet 1. studenog slavi Dan svih svetih. Ljudi idu na groblje da obilježavaju uspomene na osobe koje su zauvijek zaspale. Čistimo grobove, ukrašavamo je cvijećem, palimo svijeće i lampioni. Molimo se za duše onih koji su preminuli. Na ovaj način pokazujemo ljubav prema bližnjemu koja je dulja nego smrt.
Zbog žurbe današnjeg svijeta postaju poduzeća koje nude ljudima usluge čišćenja grobova. Čišću grob, ukrašavaju ga cvijećem i lampionami nakon toga šalju i slike kako izgleda finalni rezultat. Reklama ne uvređava nikoga. Pišu koliko ova firma ima predanosti i brižnosti čistajući grobove.
Nisam fanica ovih reklama. Smatram da Sisvete to privatno i intimno vrijeme kad pokušavamo docijeniti naš život i ljudi oko nas koji ga dopunjavaju. Čišćenje nije važno. Bitnija je molitva i uspomena. Ako netko stalno radi i nema uopće vremena da ode na groblje. Ne mora čistiti ničega, najbitnije da dođe i učestvuje u molitvi za oni koji su otišli. Po mom mišeljenju, najbitnije je da smo se sjetili naših najbližih koji nisu već sa nama. Nema veze je li grob ima nove cvijeće ili lampioni.
U Poljskoj, gdje većina stanovnika to krišćanje dolazak Sisvetih vidi se po cvjeću koje prodaje se na svakom ćošku ulice. Na svakoj pijaci prodaje se cvijeće i lampioni. Prije blagdana ljudi idu na groblje. Tamo spremaju grobove da se ne vidi vremena koje je prominuo iznad njih. Čiste i ukrašone grobove su gotove za praznik. 1. studenog obavezno ide se na misu u crkvu ili mise održavaju se na groblju. To prilika da se nađemo sa obitelji i skupa obnavljamo uspomene na svoje pokojnike. Ovog dana jesmo ozbiljni. Ne slušamo zabavnoj glazbi. Ne radimo tuluma. Prati nas zamišljenost zbog života i onih koji su otišli. Podsjećaju nas riječi poljskog popa i pesnik Jana Tvardovskog: žurimo se u voljenju ljudi koji tako brzo odlaze.