Kupovanje kao životni stil
Svatko voli kupovati, posebno žene. Kupujući popravljamo sebi raspoloženje. Međutim, postoji granica u kupovini koju se ne može preći inače je to već ovisnost. Zove se šopingoholizam.
Šoping-centar nije samo veliki dućan, već i mjesto gdje se nalazimo sa prijateljima, mjesto za zabavu i provođenje slobodnog vremena. Ljudi borave tamo po cijele dane. Jedu, piju, zabavljaju se i što najbitnije, kupuju. Konzumiraju više nego što im je potrebno. Trgovački centri građeni su da bi ponudili mnogo događaja. Ima mjesta gdje se može pojesti i popiti. Postoje lokali sa djecu i odrasle gdje se mogu igrati i zabavljati. Ima za svakog ponešto. Ideja je da sve što ti je potrebno za život imaš u šoping-centru, da se ne moraš vraćati kući.
U mom gradu, u Lođu, postoji jedan šoping-centar koji je poznat diljem cijele Poljske. Zove se Manufaktura. Nalazi se u starim tvornicama koje su bile renovirane kako bi bile pretvorene u trgovački centar. Manufaktura je veliki park zabave. Tamo postoji mnogo različitih restorana koji serviraju jela iz cijelog svijeta. Ima još mnogo dućana s robom, sportskom opremom, knjižara, cvijećara, moderno kino, kazalište, diskoteku, hotel, lokal za kuglanje, mnogo kafića, supermarket. Svakog ljeta u centru Manufakture postavlja se pijesak, kako bi grad naizgled dobio plažu. Ljudi se tamo sunčaju i odmaraju. Manufaktura je sjajno mjesto za ljudi koji idu tamo iz mnogo razloga. Oni koji troše tamo vrijeme za piće, kave i trčkaranje, po mom mišljenju gube vrijeme.
Ne sviđaju mi se trgovački centri. Ne volim provoditi u njima vrijeme. Idem u šoping-centar samo kad moram kupiti nešto novo. Nešto mi treba pa i moram nabaviti novu stvar. Ne vidim smisla da boravim tamo duže nego što mi je potrebno. Vrlina trgovačkih centra je veliki izbor, a mana – besmislenost kupovanja i besmislenost gubitka vremena.